Idući Rajnom (Der Rhein) od Vizbadena (Wiesbaden) stićićete do Bona (Bonn). Od jednog do drugog mesta, moguće je doći putem ili železničkom prugom koje vode tik uz reku, no ono što je posebno zanimljivo je da čitavom dužinom postoje obeležene pešačke staze sa obe strane reke. Taj pešački put, dug 320 km, poznat je kao RheinSteig. U prevodu, uzvodno Rajnom (steig=uzvodno, der Rhein=Rajna). Put spaja uzvodna sela, što znatno olakšava pristup. Izaberete početnu stanicu do koje se dovezete vozom, odatle pešačite dok se ne umorite, opet siđete do železničke stanice i nazad kući. Iako preferiram šume na preko 1000m nadmorske visine, moram priznati da je staza izuzetno prijatna. Pre svega zbog izuzetnih vidikovaca sa predivnim pogledom na Rajnu i priobalska sela. S druge strane, celom dužinom puta, sa obe strane reke, uzdiže se na desetine zamkova i ruina koje upotpunjuju ceo doživljaj. Rajnski region je veoma poznat po proizvodnji vina te se u toku godine organizuju i takozvani vinski putevi. Proizvođači vina iznose vina na tezge, postavljaju stolove i stolice te je vino moguće piti na svakom koraku.

Moje posete ovom kraju su dosta ograničene, s jedne strane izbegavam ove staze u toku vinske sezone zbog pijanih šetača, a sa druge zbog Miljanove alergije na pojedino rastinje. Staza je gotovo uvek pretrpana ljudima. Kao Česi, i Nemci vole da šetaju po poljima, livadama i obroncima šuma. Ima ih zaista svih uzrasta, no ja lično najveće simpatije gajim prema bakama i dekama koji su u mnogo boljoj kondiciji od većine mojih prijatelja.

U Nemačkoj je prevoz izuzetno skup, no na sreću postoje takozvane vikend karte (Schönes-Wochenende-Ticket) koje važe za regionalne vozove. Koštaju od 37 evra ako ih kupite preko sajta ili 39 na aparatu, možete da koristite bilo koji regionalni voz, u bilo kom pravcu i na bilo kojoj relaciji u okviru Nemačke za maksimalno 5 putnika. Kako je ušće Majne (der Main) u Rajnu relativno blizu Frankfurta, ove jednodevne izlete organizujemo relativno često.

Danas smo za početnu stanicu izabrali Lorh (Lorch), proveli par sati u šetnji po predivnom aprilskom suncu, i zaustavili se u Kaubu nakon nekih 14ak kilometara. Na izlazu iz Lorha nalaze se ostaci nekadašnje Nolig kule (Ruine Nollig). Veruje se da je građena izmađu 12. i 13. veka. Pristup samim zidinama je blokiran, ali put vodi tik ispod kule. Taj početni deo staze vodi između vinskih polja te je jednim delom asfaltiran zbog pristupa vinogradima. Staza je većim delom na nekih 200 metara od nivoa Rajne, te je praktično cela na tom delu jedan dugačak vidikovac.

Nakon pet – šest kilometara put ulazi u šumu. U ovo doba godine, u Nemačkoj šume tek odevaju novo ruho. Putevi su u ovom delu poljski, putanja gotovo ravna ili blaga nizbrdica, sa svega jednim manjim usponom od oko 200 metara. Pred ulazak u Kaub moguće je izabrati putanju uzbrdo ka sledećem zamku kroz šumu ili se spustiti do Rajne. Mi smo se odlučili za drugu varijantu. Preko puta Kauba, nalazi se malo ostrvo sa zamkom Falcgrafenštajn (Burg Pfalzgrafenstein), koji je podigao Ludvig Bavarijan u 14 veku. Danas, zamak služi kao muzej.

Prvobitno smo nameravali da nastavimo pešačenje nakon ručka u Kaubu, ali tako napunjenih stomaka želja za daljim pešačenjem nas je brzo prošla, te se vratišmo za Frankfurt. Nadam se da ćemo uskoro nastaviti započeti put ka Bonu.

Comments:

  • Marija

    26/04/2010

    Predivan tekst i naravno bozanstvene slike.Ovakvi postovi su mi omiljeni pogotovo ako me podsete na neke lepe dogadjaje iz proslosti.

    reply...
  • 26/04/2010

    E tako lepo. Piši 🙂

    reply...
  • 26/04/2010

    @Marija,
    Tek ces se prisecati 😉 Kada zavrsim sa citanjem Marka Tvena (a on je citavu knjigu napisao o Hajdelbergu), eto novog posta 🙂

    @etotako,
    pisem ja pisem, samo nikako da podelim to sa svetom 🙂

    reply...
  • 27/04/2010

    Divota.

    reply...

post a comment