Ima jedan deo Singapura meni posebno drag. I u tom delu Singapura, ima jedna ulica. Meni još draža. Taj deo je poznatiji kao Arapska četvrt. Ono što je za mene centar ove četvrti je put kojim su nekad prolazile hadžije. Otuda i ime ulice, u orginalu Haji Lane. U mom prevodu biće Hadžijino sokače.

Sokače jer je ova ulica samo 200m dugačka, a i uz hadžiju mi nekako bolje ide turcizam. U sokačetu su nekada davno zaista odsedali oni koji su bili na putu za Meku, ili na povratku iz nje. Jedna je od retkih ulica u Singapuru, koja je održala svoj prvobitni izgled. Sve zgrade su jednospratne sa izlozima u prizemlju. U stanovima na spratu, nekada su živele porodice čije su radnje bile u prizemlju. Ovaj koncept je tipičan za Jugoistočnu Aziju. Kuće su dosta uske spreda jer su se porezi plaćali srazmerno broju prozora koji gledaju na ulicu. Naravno, kako su sve ove kuće preuređivane i pregrađivane, danas su oba sprata komercijalni prostor. Ova ulica je poznata po kafićima, šiša barovima i malo netipičnijim radnjama. U radnjama se mahom može kupiti garderoba, koja stilski predstavlja fuziju moderne azijske i hipsterske kulture. Hipsteri, polako ali sigurno, osvajaju Aziju. Sem garderobe, prodaju se i kojekakve usputne džidžabidže za kuću, cipele, torbe i sl. Cene su uglavnom od niskih do pristojnih, a takav je i kvalitet. Te ne treba očekivati čuda. Ovaj azijski šmek, žensku garderobu u ovoj ulici meni čini prilično atraktivnom. No zato će se većina Evropljana, koji nisu prošli ispod duge, zgroziti nad muškim komadima.

Svaka od kuća je farbana drugačijom bojom, ukrašena malim umetničkim detaljima ili zamaskirana muralima. Ovi murali su “izrasli” iz prvobitnih grafita koji su silne muke zadali lokalnim urbanističkim planerima. Ne tako davno, vlasti su poželele da murale zabrane. Na svu sreću, umetnici se pobuniše, peticije potpisivaše i na kraju pobediše. Te tako danas, možemo uživati u verovatno, najšarenijoj singapurskoj ulici.

Sokače nikada ne spava. Danju je poznat kao mesto za kupovinu i šetnju, noću kao mesto za sjajan provod, a vikendom kao okupljalište za umetnike i često buvljak domaće radinosti.

O ostatku Arapske četvrti ću vam pisati u nekom od sledećih postova. Činilo mi se da sav ovaj šareniš zaslužuje poseban post. A sokače je ovde.

post a comment