Vorurteile / Predrasude: Moja poslednja lekcija u drugoj knjizi za učenje nemačkog jezika.
Pa krenimo redom u šta to ljudi obično veruju, a šta ih zapravo u Nemačkoj dočeka. Ovde namerno stoje ljudi, a ne ja, jer ja zapravo odavno više ni u šta ne verujem. Moji putevi više i onako ne idu ka tamo gde je bolje, nego ka tamo gde je manje gore, pa čak ni to – oni zapravo samo idu tamo gde je bar malo drugačije. No to što je drugačije i tako ne potiče od ljudi, nego zakona ili bolje reći visina kazna u jednoj zemlji.

Tačnost – U Nemačkoj ljudi stalno kasne, sem ukoliko žele da vam uvale neki proizvod ili uslugu. Ukoliko treba da vam pruže neku uslugu za džabe (elem, ništa nije stvarno za džabe već si ti to nekako debelo platio) onda će naravno kasniti, ili uopšte neće doći. Pri tome će se setiti da se izvine zbog izostanka samo pod uslovom da vi njih nazovete da pitate zašto nisu došli. U Nemačkoj i vozovi, metroi, tramvaji i autobusi stalno kasne. To je zapravo bio jedan od najvećih šokova za mene, posle Češke u kojoj je javni prevoz bio besprekoran. Naravno, nemogućnost ili neželja, da učine prevoz tačnijim neće Nemca sprečiti da isti i dalje naplaćuju po besmisleno visokim cenama. Ako ste mislili da posle kiše prevoz staje samo u Beogradu grdno se varate, u Frankfurtu je stanje potpuno isto.

Nemci poštuju red – A gde to? – Pa tamo gde komšije prijavljuju jedni druge ili gde čika milicioner viri iz prikrajka. Manite se verovanja da su Nemci rođeni fini. Jedan, te isti Nemac koji živi u nekom selu oko Frankfurkta (tamo gde vam komšinica zaviruje u korpu) će na primer baciti pikavac u sred Frankfurta jer zna da mu tu niko neće naplatiti kaznu, ali će zato u svom selu to raditi samo na dozvoljenim mestima. Slično je i sa reciklažom smeća. Iako se na svakom ćošku u centru mogu naći odvojene kante za plastiku, papir i staklo i dalje će ljudi ubacivati smeće u najbližu rupu (ove kante su u stvari jedan kontejner sa više otvora). Ukratko, Nemci poštuju red samo ukoliko se nered naplaćuje. Drugim rečima kada bi nered bio za džabe kao u rodnoj nam Srbiji, svi bi se ponašali kao prosečani Srbi.

Nemci vode brigu o očuvanju životne sredine – Zapravo, i da ali samo na lokalnom nivou. Neće Nemac zagađivati svoju zemlju nuklearnim otpadom, ali će isti vrlo rado izvesti u neku siromašnu zemlju trećeg sveta. Takođe u većini velikih gradova ne možete da se vozate bez odgovarajuće markice koja je dokaz da vaša kola ne emituju previše štetnih izduvnih gasova. Nemačka vlada, svako malo donosi uredbe i zakone, uvodi olakšice za kupovinu novih automobila, a sve one stare polovne zagađivače će eto po velikodušno sniženim cenama prodati vama dragi moji pripadnici siromašnog dela sveta. A ne, ni to vam neće pokloniti, ta Nemac ništa ne poklanja. Dabome, da su nemačke reke čistije nego ikad, i te nemačke fabrike koje su nekada mutile Rajnu i Dunav danas i tako mute neke kineske vode. Em manje prljavstine, em jeftinija radna snaga. Kako god okreneš Nemac je na dobitku. A bogami i mi svi ostali što u Nemačkoj živimo i umesto onog prljavog beogradskog, okolo-splavskog Dunava, sada uživamo u ovom prečišćenom.

Klasne razlike – Nemci se od malih nogu uče ko kome i gde pripada. Pođimo od školskog sistema. Deca ovde idu četiri godine u osnovnu školu, a onda biraju srednju čija dužina zavisi od struke. Posle najdužih srednjih (tj. gimnazija) mogu da upišu fakultet. Tj. fakultet zapravo može da se upiše i posle određenih stručnih škola. Sistem je vrlo sličan srpskom sem u jednoj stvari, a to je ta granica između osnovne i srednje škole. Dakle u Srbiji su sva deca manje-više jednaka do 15. godine, ovde se taj nivo spušta na 10. godinu. Što znači u praktičnom životu, da je uticaj porodice mnogo veći nego uticaj sredine na razvoj i uopšte budućnost deteta. Tj. deca iz siromašnih i neobrazovanih porodica gotovo u startu nemaju nikakvu šansu u poređenju sa decom iz bogatijih i obrazovanijih porodica. Što će reći, da će siromašni uvek biti siromašni, a bogati će samo postajati još bogatiji. No, ne žalim ja njih uopšte. Skoro su u Hamburgu izglasavali predlog o promeni ovog sistema i zamislite izglasali su da sve ostane isto, onako kako je sad. Očigledno, u Nemačkoj siromašni i nisu toliko siromašni, a nisu mnogo ni pametni te bolje nisu ni zaslužili. Te bar, eto prilike nama siromašnima iz trećeg sveta sa malo više pameti da prestanemo da budemo siromašni.

Nemci su hladni i nedruželjubivi – Čista budalaština, bar ovde u Frankfurtu. Svi bi da se druže, piju pivo s vama, šetaju po šumama i gorama i vinskim podrumima duž Rajne, Majne i Mozela. I koliko ti onda Marice imaš nemačkih prijatelja? Paaa, jednog… a i on se odselio. Ali to stvarno nije zbog njih nego moje želje da svoje vikende provodim sama sa svojim mužem. Meni je manje više svejedno jesu li mi komšije druželjubive ili ne, jer ja nisam 🙂

Nemci nose sandale sa čarapama – Nose dabome, ali manje nego Česi. Ne daj Bože da im se prstići smrznu. Kako to misliš nek obiju cipele? Pa nisu se ljudi setili da je poenta sandala da prstići budu goli. Oh, da im je to bar jedini modni šiz pa da im čovek i oprosti. Nemačka je zemlja u kojoj uđeš u prodavnicu i tamo su stvari poređane po boji. Žute na jednu, crvene na drugu, plave u desnom uglu, zelene pozadi (zelena je tako necool boja u Nemačkoj) itd itd. A šta ako je nešto šareno? Šareno? Ne bi ti dragi moj čitaoče nosio nemačko šareno, il’ su štrafte neke dosadne ili babački cvetni motivi. Cipele su opet priča za sebe. Trebaju vam udobne, kvalitetne, planinarske? Nemačka je Raj. Trebaju vam elegantne, pomalo seksi i izazovne, sa visokom tankom štiklom, lepom linijom, prefinjenim dizajnom? Beži odavde nesrećniče! Želite nešto za svoju baku, sa malo podignutom petom? Možda biste neki muškobanjasti model? Falte na cipeli? Na pravom ste mestu! A šta rade mladi onda? Nose ružne cipele ili starke, trećeg nema. Muškarci ovde još i znaju da se srede, ali žene, oh tih nesrećnica. Jednom davno kada sam ja kretala na fakultet, negde na početku studija navrle kolege da me zovu k’o ludi. Kaže moj tata meni tad: “Eto i ti postade riba (podgrubljivo naravno)”. Na šta ću ja:”Lako je riba na mašincu biti, dovoljno je da nisi ćopava.”. E vidiš draga čitateljko, u Nemačkoj je još lakše. Ako si ikada isfrustrirana svojim izgledom, spakuj lepo kofere i na produženi vikend za Nemačku sad nam i tako više vize ne trebaju.

Nemci su debeli – Žalosno istinito. Nezdravo totalno. Kao one debele Amerikanke na plakatima kojima pokušavaju da vam uteraju strah u kosti od kole i hamburgera. Nisam znala šta je debeo čovek dok nisam došla u Nemačku. U Frankfurtu, u gradu je malo bolja situacija ali ih i ovde ima puno. Ljudi ovde štede na hrani. Jedu kečape i majoneze, krompire sa masnim sosevima i odvratne kobasice. Kupuju po jeftinim prodavnicama, mlečne, suhomesnate i mesnate proizvode problematičnog kvaliteta. Ovde je zaista ogromna razlika u kvalitetu hrane u zavisnosti od toga u kojoj prodavnici kupujete. Naravno, da je nes kafa ili milka svuda ista ali kvalitet “svežeg” voća i povrća, mesa i mleka je zaista ogroman. Očigledno, i cena je takva. To je deo koji kod Nemaca nikada neću shvatiti. Oni će jesti hranu sumnjivog porekla i štedeti maksimalno 200-300 evra mesečno, ali će zato svi odreda vozikati kola tamo vamo (što takođe baš fino utiče na oblik struka) i potrošiti bar toliko na ista. Ustvari, to i nije samo nemački problem, setih se nekih Srba koji će radije kupiti nike patike i najcool mobilni telefon, nego jesti zdravu hranu ili se konačno odseliti od mame i tate.

Nemci su perverzni – O jeeee. Želiš da provedeš ludu sado-mazo noć sa komšijom, dok ti komšinica kenja po mužu jer ga to pali a ti nisi baš u tom ka-ka-pi-pi fazonu? Hajde da svingujemo ove noći, na sve brodu sa jos deset drugih parova. -Pa gde ćeš da nađeš tolike ljude za orgiju? -Pa ne moraš ti da ih nađeš, samo odeš u turističku agenciju i uplatiš turu. -? -????. Ili si možda starija gospođa koja traži mladog tamnoputog pastuva? Welcome to Germany! Zemlja bluda i razbluda, slobode seksualnog izražavanja, golih planinara i uskih kožnih pantalona. U Frankfurtu postoji jedan izuzetno poznat Džez klub. Pokupimo se mi naivno, jednog petka novembarskog tek sveže pristigli u Frankfurt i krenemo da posetimo isti. Sa nama još jedan par i dvojica Libanaca koja su bila u Frankfurtu na kratko poslom. Prilazi jedan od Libanaca šanku da naruči piće. Prilazi mu sredovečna, dobro očuvana dama, hvata ga za ruku i gleda zavodljivo: -Šta to piješ lepi? Hoćeš da probaš moje piće? -Izvinite gospođo ja sam oženjen. -Ah, pa i ja sam udata. Upoznajte moga muža, gospodin iza vas. Neeee, nismo pobegli glavom bez obzira. Shvatili smo da smo najmlađi, najlepši i da je sva pažnja upućena nama. Mada na trenutke je bilo bolesno, priznajem.

Nemci imaju dobre kobasice – Nije nego. Bezukusne viršle prekrivene kečapom i karijem. Još ih zovu nacionalnim specijalitetom. Ah, baš sam glupa a ja mislila da kari ima neke veze s Indijom.

Nemci imaju dobro pivo – Absolutna istina. mmmmmm pivo 🙂 Odo po jedan hefe.

Nemci su rasisti i nacisti – Hmmm. Ne zvanično. No, živi bili pa videli ko će započeti taj treći svetski rat. Nikada nisam želela da dođem u Nemačku, čak ni turistički jer sam uvek imala neobjašnjivi strah da su oni narod sa planom, i vizijom i idejom. Idejom da su iznad ostalih i planom da jednog dana dobiju mesto koje im pripada. Iako, za ove skoro dve godine nikada nisam dozivela nikakvu neprijatnost, nacionalnu ili bilo kakvu sličnu uvredu moj strah nije manji. Ne znam zašto. To je jedan od razloga zašto sebe ne mogu da vidim ovde, teško mi je da se zamislim u ovoj zemlji dogodine, o deset godina da ne pričam.

Nemci ne pričaju engleski – Budalaština. Svi i svuda, po Frankfurtu i oko njega 🙂 Pretpostavljam zapravo u svim većim mestima. Nemaju ništa protiv da te uslužuju na engleskom. U kafićima, restoranima, prodavnicama, tamo neki slučajni ljudi na ulici – svi i svuda. Problem je samo što dragi nam Nemci pričaju engleski samo zato što žele nešto da vam uvale. Jednom, kada su vam uvalili nećeš ih više naterati da prozbore ništa sem nemačkog. Te nemojte biti iznenađeni ako prodavci neke kompanije pričaju savršen engleski, a oni iz korisničkog servisa ne umeju ni da beknu. Takođe i u svim javnim ustanovama, tamo je službenicima zabranjeno da pričaju sa vama na engleskom. Smešna je mržnja Nemaca prema Englezima čiji se jezik raštrkao po svetu, dok se eto njihov nemački govori samo tu po okolini.

Nemci imaju dobar zdravstveni sitem – Uf, zapravo ne znam za sistem u globalu. Ali znam da sam ovde srela najgoreg zubara u svom životu. Takođe, sam put od tvog razboljevanja do odlaska u ordinaciju je mukotrpan ako ne pričaš nemački. Doktori, zapravo svi do jednog pričaju engleski ali sestre uglavnom ne. Te objasniti zašto ti doktor treba i da je nešto hitno može biti više nego mukotrpno. A ja kao za inat, nikad bolesnija. Takođe imaju tu čudnu naviku da preko leta zatvaraju ordinacije popodne, nedovoljan broj lekara, šta li? Sami doktori zavisi, od slučaja do slučaja. Dok sam živela u Srbiji, žene lekari su uvek bili mnogo ljubaznije i pažljivije od muškaraca. Ovde je suprotno, muškarci su mnogo bolji, uvek mi naširoko sve objasne. Kad izađem iz ordinacije u kojoj je sedeo ženski lekar, nikada zapravo ne skontam u čemu je problem bio. I ovde se kao i u Srbiji, svaka poseta lekaru unapred zakazuje i čeka se mesecima. Ako imate privatno osiguranje u principu se manje čeka. Sestre su jednako nadrkane i neljubazne, neuslužne i nevaspitane.

Jednakost polova, religija i sl. – Kada se Namci žale na muslimanske marame dođe mi da ih dobro izdevetam. Licemeri najgori. Nemačka je zemlja sa rekordnom razlikom između muške i ženske plate za istu radnu poziciju, u mušku korist naravno. Sistem je tako napravljen, da je ženi najisplativije da sedi kući sa decom. Ne dajte da vas zavara to što imaju toliko žena na vlasti, to ovu zemlju ne čini ni najmanje boljom za život. Ne pratim političku scenu ovde ali zaista šta čovek pomisli prvo kada sazna da je na vlasti partija koja u sebi ima reč hrišćanska? Kako to hrišćani upravljaju nama nehrišćanima? Ovde su verske škole i dalje vrlo popularne, čak i posle prošlogodišnjeg skandala koji su imali, a verujem da nije ni prvi ni poslednji u istoriji Nemačke. A u isto vreme minareti nisu baš dobrodošli. Hrišćani smeju da se kite krstevima i slikama razapetih krvavih ljudi (to jest jednog čoveka), a muslimanke teraju da idu na plivanje u bikiniju. Gadna i licemerna rabota. Ponekad čoveku baš nedostaje taj komunizam.

Nemci su tehnološki jako napredni – Eto ti samo srpskog sna i ne moraš dalje ni da gledaš. Ah taj mercedes. Ja ne vozim i nemam kola, no dok sam radila za Honeywell na turbocharger-ima jednom je jedan inženjer ispričao priču zašto dotična kompanija nikada nije uspela da uvali svoj proizvod mercedesu. Od tog dana mercedes u mom srcu zauzima posebno mesto 🙂 No, kada pričamo o tehnologijama meni su zapravo mašine na poslednjem mestu. Ono na šta ja pomislim su nemačke zgrade. Same se hlade, greju, smanjuju buku, proizvode energiju. Moraću da posvetim ceo jedan post savršenstvu nemačkih nebodera. Ne samo da grade savremene, štedljive i prijateljske za okolinu zgrade, nego ih grade brzinom svetlosti. Novi neboderi bukvalno niču preko noći. I sve te zgrade ne samo da su funkcionalne i ekonomične, nego i izgledaju moderno fascinantno. Nekada zaista čovek mora i da se divi ovim Nemcima :).

E sad kada bih još sve ovo umela da sročim na nemačkom, gde bi mi kraj bio 😉 Ceo post je inače inspirisan mojim domaćim zadatkom tj. pisanjem o ovoj temi na nemačkom. Sastav koji sam spremila za čas je imao pa jedno 30x manje reči, no sa učenjem srpskog sam počela 30 godina ranije nego sa nemačkim tako da odnos sasvim odgovara. Sve ono što nisam uspela da sažvaćem na nemačkom sada je u ovom postu.

Comments:

  • 06/08/2010

    Meni se cini da je DDR regulisao sve ove nedostatke, pa su zato morali da ga uniste! 😀

    reply...
  • 06/08/2010

    Pa lepo ja rekoh da nedostaje taj komunizam 😀
    Pitanje je samo sta bi DeDeeR-cani rekli na to? 😉

    reply...
  • Marija

    06/08/2010

    Ha,ha,ha…Razbila si nam sve predrasude.Ali ova sa sandalama i carapama je vrh. 😀

    reply...
  • 10/08/2010

    Hm… živim u Nemačkoj oko godinu dana i moram priznati da imam utisak da ne živimo u istoj zemlji. Biće da se jednostavno gradovi razlikuju baš kao i lična iskustva, te valja biti oprezan sa uopštavanjima. Možda si ti ta sa predrasudama? 😉

    Prebrojah, od 15 predrasuda koje si pobila sopstvenim iskustvom, sa tobom se manje ili više slažem u četiri tačke ako mi je reper nemačka realnost koju ja poznajem:
    – pivo
    – veliki procenat barata engleskim (preko 70% tečno)
    – nazire se da se osećaju superiorno (to mi je naročito zapalo u oko za vreme Svetskog Kupa)
    – teknološka naprednost (u bilo kojoj grani, ne samo auto industriji i arhitekturu)
    Apropo osećaja superiornosti – mislim da za to imaju razloga. Siguran sam da bi smo i mi bili kada bi upola toliko bili tačni, efikasni, usresređeni (na posao i život uopšte), i najvažnije – odrasli. Naravno, to nema veze sa nacizmom.

    Usput, kontradiktorna si u svojoj percepciji nemačke ekološke svesti. Valjda ti je jasno da nisu svi jednako produhovljeni da misle o širem dobru i da su u proseku za nas vanzemaljci koji su barem 5x efikasniji a troše 3-4x manje energije. Ostale (tvoje) predrasude ni ne želim da počnem da rasturam na sastavne delove. 😉

    Tvoj članak bi možda donekle bio na mestu da si u naslovu i uvodu umesto globalno-nemačkog jasno istakla lokalno-franfurtski kontekst.

    Zanimljivo je primeiti kako neki tvoji čitaoci (neću da uopštavam na sve “naše” mada bi mogao) jedva čekaju da čuju da neko uspešan zapravo i “nije nešto” te da zlikuju. 🙂

    Pozdrav iz Hamburga!
    Shonzilla

    reply...
  • 10/08/2010

    Neco meni se chini da se pola istochne Nemacke preselilo u zapadnu posle pada zida :))

    reply...
  • 14/08/2010

    Pa kakve si ti to Nijemce tamo vidjela, Marice??? Pusti ti treći svjetski rat, neće ga biti. Amerikanci iEnglezi (najodvratniji narod na svijetu, gori čak i od Španjolaca) su mnogo gori od Nijemaca.

    A sad jedna zanimljivost: Veliki Alice Cooper ima turneju po Njemačkoj, gostuje po raznim gradovima, a u Beogradu je prodao 800 karata pa otkazao. Haha, Srbi imaju odličan ukus, Madonna i Red Hot Chili Peppers.

    reply...
  • 14/08/2010

    A i to, mi se smijemo sandalama i čarapama, a pogledajmo naše Srbe kako se ponašaju, kako se oblače, šta čitaju, šta gledaju na televiziji i koju muziku slušaju…

    reply...
  • 14/08/2010

    Jao Sinisa,

    pomislicu da si veci Nemac od svih Nemaca zajedno :)))))
    Elem, nisu oni losi pojedinacno, grupno me plase 😛

    Nego, zaista gde god odes naci ces nesto sto valja i nevalja, pitanje je samo u kakvom ces raspolozenju biti kada o tome pises 😉 Nije ovo bilo poredjenje sa Srbima, nego vise moje nerazumevanje kolektivnog ponasanja. Cak nije ni nerazumevanje, razumem ja njih potpuno al’ ne da mi se da to prihvatim. Kada je zajednica u pitanju, oduvek sam bila crna ovca, samo sto sam pre odlaska iz Srbije naivno verovala da cu jednoga dana naci grupu kojoj cu zeleti da pripadam. Kada su sve iluzije konacno srusene, ostaje mi samo da ismevam one smesne Nemce, kao sto sam i smesne Cehe, a pre njih i smesne Srbe 😉

    reply...
  • 14/08/2010

    Marice, pa ja sam istaknuti germanofil :). Vjerovatno sam nespretno napisao komentar, ipak su bili sitni sati, pa bih sad pokušao da popravim ako može. Ovo je glupost što sam napisao o Amerikancima, mene u stvari nerviraju Englezi i Španjolci. Ali glupo je generalizirati, međutim ako nekad sebi dopustimo i generaliziranje, posebno u sitne sate, onda mogu reći da su ta dva naroda antipatična (ni dva čovjeka nisu ista, a kamoli narodi od nekoliko desetina miliona stanovnika, ali dobro). Meni naime smeta to srpsko gledanje Nijemaca kroz drugi svjetski rat koje je u Srbiji često prisutno. Igra se utakmica Njemačka – Srbija, na naslovnim stranama srpskih novina aluzije na rat, na partizane i njemačke vojnike i tako dalje. Velika glupost. A htio sam reći, kad sam neoprezno spomenuo tri naroda, da su upravo te države napravile dosta zla u istoriji (i još uvijek čine), pa ni njih ne možemo samo kroz to gledati. Mislim da su ljudi kod nas puno predrasuda i ti si o njima i pisala, o tim predrasudama stvorenim na neznanju. A što se tiče Nijemaca, vjerovatno ima i uređenijih društava i marljivijih naroda, ako ne na ovoj planeti onda sigurno negdje u svemiru.
    Sad sam vidio i komentare iznad moga, vidim da se neki i ne slažu s tvojim utiskom o Nijemcima, a vrlo je vjerovatno da su tačna i tvoja i Šonzilina zapažanja.

    U stvari, meni je jako zanimljiv ovaj post, i to kako ti vidiš Njemačku. A za kraj da dodam da bih se ja u Njemačkoj zvao Karl-Heinz :).

    Tschus!

    reply...
  • 14/08/2010

    Heh kad smo kod imena… ja bih bila Gretel ili Maritsa 🙂

    reply...
  • 27/08/2010

    O cipelama: pazi kad je ovde, u Moskvi nemacka obuca no.1. To je zaista zacudjujuce jer ja nikad nista nisam uspela da nadjem ni u jednom Salamanderu, niti Gaboru ili vec kako li se zovu te njihove radnje. Ovde vlada potpuno druga situacija. Ako su ti potrebne super-slutty cipele sa platformom i stiklom od 20 cm-no problemo, nadjes ih u svakoj radnji. Ako ti treba ista normalno, tipa, ravno, bez svetlosnih efekata i stikala, nema sanse.

    Ne znam koliko bih se slozila da su nemci debeli. Spram koga? Ja nekako poredim sve ili sa Srbima, ili sa Rusima. Rusi su za mene niski i ruzni a Srbi se ugoje svi posle 25, puste stomake pivske, i ne vode rcuna uopste o sebi od tog doba pa sve do smrti. Za nemce sam stekla utisak da se bave sportom, dzogiraju, voze bicikle vikendom, i onako, dosta se paze.

    Sto se klope tice, tu si u pravu. Poznajem ovde nekoliko germana, i svi do jednog stede na klopi. Za mene je to nezamislivo, jer nekako, onoliko si zdrav koliko pazis sta jedes. Posle ionako moras da placas skupe doktore za ono sto si lose pojeo u zivotu.

    reply...
  • trandafil

    10/09/2010

    Ja sam napravila bookmark tvog bloga otkako sam procitala blog o Cesima. I u dane nostalgije za socijalnim analazima ja procitam par blogova kao sto je tvoj.

    Obozavam generalizacije, u njima uvek ima trunka istine. Kad cete da se preselite u Englesku, da dobijem i jednu generalizaciju ostrvljana?

    reply...
  • 10/09/2010

    Trenutno citam Marka Tvena – A Tramp Abroad, mislim da nije prevodjena kod nas. Putopisi iz Evrope, s naglaskom na Nemacku i Hajdelberg. Kao da pise o Nemackoj u kojoj ja trenutno zivim. Neverovatno koliko se malo toga promenilo za tih 200tinak godina, ako izuzmemo macevaoce i dvoboje 🙂
    Tj. ocu reci ima mnogo vise u tim generalizacijama nego sto ja volim da priznam 🙂

    A Engleska, videcemo. Radi se na tome (kao i na bar jos 5 drugih zemalja) 🙂

    reply...
  • trandafil

    10/09/2010

    Malo se promenilo od doba Mark Twain? Pitam se da li je ikada i postojao drustveni trend da se promeni. Mozda mi, deca dece utopijskih ideologija kao sto je socijalizam, mislimo da je i Zapad prosao kroz taj drustveni eksperiment jednakosti klasa. Kao sto sam se, secam se jednom kao tinejdzer u jednoj letnjoj skoli engleskog zabezeknula kad sam cula da moji vrsnjaci Spanci i Italijani diskutuju o postojanju Isusa, mislici ‘zar ljudi jos uvek razgovaraju o tim passe temama’!

    Iako mislim da je komunizam debelo unazadio svako drustvo, mozda nam je dao malo vise introspekcije u ono sto je ruzno u drustvima sa jasnom podelom na visu i nizu klasu. Mada ne mora daleko da se makne da se to isto vidi i u Srbijici (sto me straasno nervira). Uglavnom jos nisam srela na zapadu prosecnu osobu da ne daj Boze analizira bedan zivot lokalnog stanovnista recimo dok je se brcka na plazi u nekoj suncanoj Dominikanskoj Republici ili Kubi, iako ga taj isti siromasko sluzi koktelcicima i otvara mu suncobran. Mozda se nadje neki Nemac ili Englez koji ima primerak Kafke i Nicea na svojoj polici knjiga, ali ja jos nisam takvog srela.

    Nego setih se ovog artikla o uticaju siromastva na stvaranje pravih fizickih podklasa u drustvu

    http://news.bbc.co.uk/1/hi/6057734.stm

    reply...
  • 11/09/2010

    Religija u Nemackoj je mene stvarno dotukla.
    Neverovatno koliko su pobozni i tradicionalni. Bas kao sto si rekla, ubi nas soc-komunisticka proslost. Za mene su razgovori o religiji oduvek bili nesto odavno prevazidjeno, nesto sto smo prerasli.
    A onda bum, u sred Frankfurta otkrivam da je 50% mojih kolega islo u crkvene skole??? I to ovih mladjih, do 35 godina.

    A klasne razlike, o tome bi mogle knjige da se pisu. Zivot mi se nikada nije cinio bezvrednijim koliko u poslednje dve godine.

    reply...

post a comment