Ima jedan plato u Singapuru sa vrlo nemaštovitim imenom – Plato Azije (Asia Square). Taj mali plato nalazi se između dve divovske staklene kule. Miljan radi u jednoj od njih. Plato i nije preterano fascinantan sam po sebi. Središnji deo je ispunjen stolovima i stolicama. Izgleda kao bilo koja nezanimljiva letnja bašta. Sa strane, bliže kulama, poseđano je drveće i opasano mermernim zidovima, u visini standardne klupe. Zbog toga izgleda kao da drveće raste iz džinovskih žardinjera. Kad god čekam Miljana na tom trgu, ja upravo sedim na tim mermernim klupama, tako da drveće ostaje iza mojih leđa. I često dok ga čekam, zabacim glavu u vis i gledam u krošnje. Prizor je neobičan jer je trg natkrovljen, sa prozorima. Kada pljušti kiša, gledanje u prozore je prava uživancija. Imam utisak kao da ležim na dnu neke vode i gledam uznemirenu površinu. Ali kada je suvo, prizor je tugaljiv. Tek onda rešetke dođu do izražaja. Volim sebe da zamišljam kao pticu u kavezu, u tom momentu. I onda je tu, ta krošnja, visoka, kao neki znak slobode. Daleka. Nedostižna.

Comments:

  • 16/08/2015

    Имаш прозор на небо. Лепо је знати да увек можеш да одлетиш, птичице.

    А код нас дуго очекивана киша управо почиње да пада.

    reply...
  • 20/09/2015

    🙂

    reply...

post a comment