Postoji jedan kafić/restoran u Singapuru gde možete pojesti balkanski burek. Bureka ima samo u ograničenim količinama i služi se samo subotom ili nedeljom u podne. Zaboravih koji dan, bila sam samo jednom. Imaju svega par tepsija, pa to baš brzo plane. Minuti su u pitanju. Taj burek i nije sasvim po mom ukusu. Burek jeste pravi, tj. onakav kakav se može kupiti u nekim pekarama po Srbiji. Problem je što nije dobar kao u starim burekdžinicama, koje mirišu na pečeno testo već negde u 4 ujutru, a u 10 već i zatvore radnju jer je sav burek rasprodat. E takvog, najboljeg, bureka u Singapuru nema.

No, to nije razlog za plakanje, jer u Singapuru živi puno Indijaca. Indijci vole lebac koliko i Srbi, i varijacija na temu ima puno. Jedna od testenina koju prave dosta liči na naš prazan burek. To božanstvo zove se prata tj. parata, zavisi koga pitate. Može se kupiti na manje-više svakom ćošku u Singapuru. E sad, ako na onom našem malom Balkanu mi ne možemo da se dogovorimo šta je burek, a šta pita, a o varjacijama iste da ne pričamo, jasno vam je da je slučaj s pratama i Indijcima isti. Neke od tih varijanti zato veze nemaju s našim burekom, ali ako generalno volite testenine, teško da ćete ijednu varijantu prate nazvati lošom.

Testo za pratu je isto kao testo za pitu, tj. burek: brašno, so, ulje i topla voda. Jednom sam mesila i razvlačila pitu kod kuće u prisustvu jedne Indijke. Njen komentar je bio, da je to testo potpuno isto kao prata. Postoje varijacije naravno, neko dodaje jaje u testo, neko mleko. Ali, do momenta razvlačenja postupak je isti. Dobro umešaju testo, da bude mekše. Podele ga na loptice i svaku uvaljaju u ulje. Za razliku od pite, prave manje loptice, i razvlače testo po nauljenoj radnoj površini. Njihovo razvučeno testo bude u prečniku oko 40cm. Testo razvuku baš tanko, kao za pitu. Ja za burek recimo ostavljam testo namerno deblje. Razvučeno testo dobro premažu uljem, saviju po trećinu sa svake strane, i peku na užarenoj, dobro nauljenoj ploči sa obe strane, dok ne porumeni. Pored prazne prate, u Singapuru je jako popularna prata sa jajetom. Nju prave tako što na razvučenu koru, po sredini razbiju jaje, pa tek onda ispresavijaju kore. Razlika postoji i u služenju. Dok kod nas uz slana testa ide jogurt, ovde služe ljutkasti kari.

Kada smo se selili u novi stan i novi komšiluk, neko mi je pomenuo da nam je nedaleko od kuće najbolja pratarinica u gradu. Proguglah malo o istoj, i kada videh da se otvara zorom, a zatvara još pre podneva, tj. kad rasprodaju sve, umalo ne padoh na dupe od oduševljenja. Pomislih, pa ovo stvarno kao burekdžinica. Ne bi nam teško jutros da poranimo i svratimo do verovatno najpopularnije pratarnice u Singapuru: Mr and Mrs Mohgan’s Super Crispy Roti Prata. Naručili po jednu praznu, i jednu sa jajetom. Prazna je zaista kao prazan burek, ali bez gnjecave sredine, sav je kao ona gornja hrskava korica. Prata s jajetom ima mnogo puniji ukus. Svidela mi se, ali su mi čula bila zbunjena što u bureku nalaze jaje. U pratarnicama obično u ponudi imaju i prate sa sirom i prate s pečurkama. Meni se ni jedna ne dopada, jer stavljaju pečurke iz konzerve, a sir je jedan od onih tvrdih, žutih što se tope. I to neki jeftini, jer je ukus toliko neutralan, a miris nepostojeći, da je teško utvrditi koji je tačno u pitanju. A te jeftine verzije žutih sireva meni su kao previše dugo žvakane žvake, bezukusne i gnjecave. Uz prate smo dobili ljutikasti kari sos, koji odlično ide uz hrskavo, masno testo. Ovo zadovoljstvo, od 2 prazne i 2 prate s jajetom košta nekih 360 dinara (4,60 SGD). Mislim da smo upravo našli naše omiljeno mesto za doručak.

Comments:

post a comment