Singapur je sam po sebi relativno malo ostrvo. Kad kažem Singapur, ne mislim na državu nego samo ostrvo. Nekih pedesetak kilometara u pravcu istok-zapad i dvadesetak u pravcu sever-jug. Što znači, ako uranite i u dobroj ste fizičkoj formi, bilo koje dve tačke na ostrvu možete spojiti šetajući u toku samo jednog dana.
Sem ovog glavnog ostrva, Singapur država poseduje i nekoliko manjih ostrva. Najpoznatije od ovih ostrva je verovatno Santosa jer je celo ostrvo praktično pretvoreno u zabavni park. Santosa pripada grupi Južnih ostrva. Njih ima ukupno osam. I na jednom od njih nalazi se verovatno najlepša singapurska plaža. Do juče smo od singapurskih plaža videli samo one na istočnoj obali i plaže na pomenutoj Santosi. Ja nikada nisam poželela da se bućnem u more ni na jednoj od njih. Nikada me nisu asocirale na more, niti sam imala utisak da sam kraj mora dok sam sedela na njima. Ne znam šta je tome doprinosilo, boja vode, pesak na plaži, ljudi oko mene? Iako ja uporno potenciram na ovom blogu kako ja i nisam neki ljubitelj plaža, u poslednjih mesec-dva mi se nesnošljivo ide na more. Ide mi se još više na ronjenje. Izgleda da su te aktivnosti uspele nekako da mi se podvuku pod kožu dok sam im uporno okretala leđa.

U subotu smo se šetali po kraju, i šetnju završili pored jednog od poznatijih tržnih centara na istočnoj obali. Nekako smo naprasno odlučili da skoknemo u bioskop, te smo ustopirali taksi, da nas prebaci do drugog tržnog centra. Singapur je grad tržnih centara i 90% bioskopa se nalazi upravo u tržnim centrima. Onih 10% pripada muzejima i univerzitetima. Zapade nam taksi sa brbljivijim taksistom. Od tih brbljivih taksista stvarno svašta čovek može da nauči. Sve je počelo pričom o tom prvom tržnom centru, koji je u njegovo vreme izgledao totalno drugačije. Nostalgično se prisećao kako je sa drugarima bežao sa časova i kako su se skupljali oko tog centra. Ali i o tome kako je u njegovo vreme to bio opasan kraj kojim su vladale male i velike bande. Onda je prvi premijer Singapura odlučio da od svoje državice napravi raj i povešao 18 kriminalaca u jednom danu, ostalima za primer. Ostatak bagre je jednostavno proterao na ostrvo Sveti Jovan (St. John’s Island) i time započeo veliko čišćenje Singapura.

Verovatno je ta njegova priča izmešana sa tom silnom željom da smočimo dupe u more, u nama probudila potrebu da posetimo pomenuto ostrvo. Zato odlučismo da ove godine dočekamo zimu sa stopalima zarivenim u pesak. Ne znam zašto, ali kad god pomislim da je na severnom delu ove naše planetice zima, mene obuzme dodatna milina što živim tako blizu Ekvatora. Sveti Jovan pripada pomenutoj grupi Južnih ostrva. Tri su vremenom veštački spojena (St. John’s Island, Lazarus Island, Pulau Seringat). Od glavnog ostrva, brodići svakodnevno voze do dve luke, do Sv. Jovan ostrva i Ostrava kornjača (Kusu Island). Brodovi polaze sa Marina South Pier i raspored možete naći na njihovom sajtu. Linija vozi u krug, Marina South Pier – St. John’s Island – Kusu Island – Marina South Pier. Karta pokriva ceo put bez obzira na kojem ostrvu želite da napravite pauzu i koliko dugo ostajete na njemu.

Bila sam iznenađenja da čak i utorkom ujutru, popriličan broj ljudi posećuje ostrva. Brodić je bio pun. Do ostrva se stiže za nekih pola sata. Ostrvo Sv. Jovan je oduvek bilo mesto na kojem su oni sa glavnog ostrva izolovali manje poželjne. Na njega su nekad odvodili bolesnike, te su mnogi oboleli od kolere, beri-berija i lepre proživeli svoje poslednje dane tamo. U skorijoj istoriji služio je kao zatvor. No danas, sem uređenih staza, mesta za piknikovanje, osrednje plaže i kolonije mačaka, malo šta ćete na ostrvu naći. Vreme je bilo idealno za šetnju, ali na žalost nema baš puno staza koje biste mogli prošetati. Nije nam trebalo više od pola sata da obiđemo ostrvo i nahranimo jednu cica macu.

Ne preterano impresionirani, bez želje da oblačimo kupaći, zaputismo se preko nasipa ka Lazarevom ostrvu (Lazarus Island). Čim se pređe nasip, sa leve strane se nalazi mala uvala sa plažom. Nije izgledala loše, ali i dalje nije budila želju u nama za kupanjem. Meni je već polako postajalo prevruće, ali smo nastavili dalje šetnju. Iskreno, nisam znala šta bih sa sobom, bilo je oko 11 sati, a brodić je kretao tek oko 3, te smo nastavili da tabanamo po tom suncu, jedinom stazom koja se pružala ispred nas. Hodali smo svega pet minuta dok nismo došli do dela gde je bilo očigledno da se plaža pruža sa desne strane. Plaža se ne vidi sa puta, ali to malo drveća nije moglo zakloniti more. Kad smo se spustili do uvale gledali smo u čudu beli, sitni pesak isred nas. U meni su se mešala osećanja sreće jer Singapur ima tako lepu tropsku plažu i razočarenja što to otkrivam tek nakon dve godine života ovde. Voda u uvali je čista i prozračna. Mirna i zaštićena od spoljnjih jakih struja. Trebao nam je minut da izaberemo strateško mesto za svoje peškire i još toliko da navučemo kupaći pre nego što smo se sjurili u more da rashladimo glave i dupeta. Kakav raj, na manje od deset kilometara vazdušnom linijom od našeg stana. Tri sata mi je preletelo za tren. I uopšte mi nije bilo dovoljno dugo vremena za tu čarobnu uvalicu, koju smo delili sa svega 5 ljudi. Sva sreća pa nam je na skoknuti od kuće.

Sa Sv. Jovana nas je brodić odvezao do Kusu ostrva. Ovo ostrvo je po legendi nastalo tako što je kornjača odlučila da se skameni i pretvori u ostrvo kako bi spasila dva davljenika. Kusu inače znači kornjača. Ostrvom dominira kineski hram. I pored njega na ostrvu se može naći par stolova za piknik, gomila kornjača i dve male plaže. S obe plaže se voda drastično povukla kada smo mi stigli, te je teško oceniti jesu li vredne kupanja. Kusu ostrvo se lepo vidi sa one uvale na Lazarevom ostrvu.

Posle nekih sat vremena pauze na njemu, brodić nas je vratio u luku sa koje smo krenuli. Opaljena suncem, izmorena i izgorela, i pre svega prezadovoljna otkrićem da i Singapur ima plažu vrednu pomena, prespavala sam ceo put do kuće.

Južna singapurska ostrva i nemaju baš najsvetliju budućnost. Singapurske vlasti su imale ideju da ostrva pretvore u nešto slično onim palmama u Dubaiju. Na svu sreću radovi su prekinuti i trenutno ne postoji jasan plan i konačna odluka šta će sa njima biti. Po svemu sudeći njihov razvoj i uređenje trenutno nikom nisu prioritet. Što znači da ćemo bar još par godina uživati na plaži Lazarevog ostrva.

post a comment