U Brnu se uvek nešto dešava. Teško da čoveku ovde može biti dosadno. Prošle nedelje je održan Antiglobalistički skup – Protest fest. Gomila pijanih matorih pankera i besposlene, nazovi padavičarske dece. Znate one, panker sam sa krestom, ili sad ih ima i sa dredovima, čudno obučenih i vade super-ultra-fancy fotoaparate, kamere i sl. da slikaju one što više repuju nego pevaju o nekim idealima. Bljak! Bilo je baš isprazno, totalno razočaravajuće. Ne znam ni šta sam očekivala. Naravno na čitav skup smo slučajno naleteli, šetajući po gradu. Bi mi žao, po ko zna koji put, što sam krenula iz kuće bez fotoaparata.

I tako ovog vikenda opet krenemo u neku besciljnu šetnju dok nas noge ne izdaju ili ne ogladnimo, kad ono… naletimo na konje. I šta bi drugo, krenemo za konjima… kad ono konjsko takmičenje. Bira se super konj, a super konj je onaj koji može najviše da skoči ili najbrže da preskoči sve zadane mu prepreke. Ovog puta sam bila pametnija i ponela fotoaparat pa slede slike nekih mnogo lepih super konja u akciji.

Kao mala sam obožavala da gledam ovakve stvari na TV-u, i eto ukazala mi se prilika da vidim i uživo. Mada je u trenutku bilo prilično mučno. Jedan od konja se ukopao ispred jedne od barijera, pa ga je džokej izmlatio. Ne znam zašto skota nisu diskvalifikovali.

A za kraj posta jedna, sve samo ne pankerska pesma, sa konjima naravno:

Čiji li su ono konji vrani
Pred birtijom stoje zauzdani
Moje drago, dobre konje ima
Ej, da mi se voziti sa njima
Svi mi vele da ljubim bećara
Koji mene sa ženama vara
Selo moje što te to zanima
Kad me moje drago rado ima
.

post a comment