Ovog vikenda smo konačno mrdnuli malo iz kuće. Prethodnih nekoliko smo proveli radno, završavajući sve ono za šta nisu dovoljni onih 40 radnih sati nedeljno. Ja sam planirala da vikend provedemo u nekoj maratonskoj šetnji, ali smo u zadnjem trenutku promenili planove zbog prijatelja. Na kraju smo zavrsili u banji Ostrozska Nova Ves na jugu Češke, na takmičenju Dragon Boat. Ako se ne varam, u pitanju je bilo međunarodno takmičenje, na 100, 200 i 2000 metara.

Sem profesionalnog dela takmičenja za žene i muškarce, jedan deo je bio namenjen i nadmetanju timova različitih kompanija. Ovi kompanijski timovi su bili mešoviti, i u timu je moralo biti bar 4 žene. To je naravno bio, po rečima mog prijatelja, jedan od ključnih razloga ne tako sjajnog plasmana Škodinog tima, za koji je on veslao. Ponekada se pitam, kako sam uspela da ostvarim tako dobro prijateljstvo sa šovinistom?

U svakom timu je bilo 20 veslača, sa kormilarom na kraju i bubnjarom na početku koji im je davao ritam. Ovi bubnjari su mene mnogo više oduševljavali nego veslači. Valjda zbog toga, što su bubnjari zapravo bubnjarke sa kreštavim glasom i istini na volju ne preteranom nadarenošću za zadavanje ritma.

I da me neko sada pita, ko je učestvovao ili pobedio ne bih znala. Mi smo tamo bili samo da se družimo s mojim kolegom i njegovom devojkom. A kako je njemu srce očigledno jos uvek u Škodi, za koju je veslao, za istu smo mi morali da navijamo.

Ceo dan smo praktično proveli na jezeru, ako izuzmemo 2 sata koliko nam je trebalo da skoknemo do banje da nešto pojedemo. Česi su inače vrlo slični Srbima po izboru hrane koja se može pojesti na ovakvim društvenim događajima, red kobasica, red pljeskavica, šnicli, krmenadli. Još da je neko založio vatru i okretao prase ili vola veselju kraja ne bi bilo. Sve to se naravno zalivalo pivom, na nekih 30 stepeni.

I naravno, opet sam uspela da izgorim.

Comments:

  • 13/08/2007

    I ja izgorim za sekund sve i kad se mazem.

    Nego mislim da je veslanje mnogo zanimljivo, a nikad se nisam okusala osim jednom, vrlo neslavno, na vestackom jezeru u Njujorku:))

    reply...
  • 13/08/2007

    Meni se ucinilo prilicno napornim. Veslaci moraju stalno da prate ritam, da paze na potencijalno stvaranje talasa. Pa uz sve to citava organizacija oko raspodele masa, tehnika veslanja i slicno…
    Mada, ako si sa dragom osobom u romanticnoj voznji jezerom onda pretpostavljam da moze biti pravo uzivanje 😀

    reply...
  • 14/08/2007

    Ha! Romanticna voznja jezerom! E sad si me povukla za jezik:) Ovo nisam ukljucila u pricu iz Njujorka, i svaki put precutim ali sad moram da ispricam. Ta romanticna voznja jezercetom u srcu Menhetna, znas ona sto se cesto vidi u filmovima, zaljubljen par, camac tiho klizi po vodi, pticice cvrkucu.. sve to. Kod nas je to izgledalo ovako: usao Juga u camac i zauzeo veslacko mesto. Ja jos nisam ni sela posteno a on je vec zapenio onu vodu oko nas. Sta radis bokte, kako sta radim jel\’ vidis da ce onaj da nas prestigne? \

    reply...
  • 14/08/2007

    “Onaj” je sredovecni covek koji u camcu vozi zenu, dete i pretpostavljam, tastu. Otisnuo se sekund pre nas i zbog toga je u “prednosti”. Daj bre reko prekini da talasas, hajde opusteno, kaze – ne mogu, moram da ga stignem, blam. Ja vozim samo tebe a on njih tri. Nakon sto ga je stigao, novi cilj je bio valjda da se u sto kracem roku oplovi celo jezero uzduz, popreko i u krug. Prsti ona voda na sve strane, ja polumokra a bogami i on, zadihao se, zacrveneo se, oznojio se, cudo jedno, svi oko nas lezerno razgledaju okolis, samo Juga dosao na takmicenje, ne zna se sa kim:)))
    Pravo da ti kazem, uopste nije bilo romanticno ali je bilo strasno smesno. Kada sam konacno ja preuzela vesla, istog smo se trena zapleli u neku trsku.
    Ne znam da li sam nekad pomenula da je Juga takmicarski tip i da sto god radi mora da radi deset puta bolje od drugih, inace nece ni da radi:)))) Tako smo mi u jednoj sablonskoj situaciji ( sve idu da veslaju na to jezerce kad dodju na Menhetn) ipak imali jedinstveno iskustvo:)))

    reply...
  • 14/08/2007

    Sta reci?, sem … zacenih se od smeha
    :D:D:D:D:D:D:D:D

    reply...
  • 14/08/2007

    Ja sam vristala od smeha dok se to desavalo, oboje smo, samo sto iz camca nismo ispali, i svaki put kad se setim pocnem da se smejem, narocito kad prepricavam:))) Sve je snimljeno kamerom i njegovo takmicenje i moje batrganje po trsci.

    reply...
  • 14/08/2007

    Pa to mora da se vidi :D. Ako neces da objavis na blogu jer je suvise privatno… onda cu morati na spisak “Sta obavezno uraditi u zivotu” da pridodam – upoznati Sashu i dragog joj, zapoceti familijarno druzenje sve sa ciljem sticanja poverenja, kako bi se dokopala snimka :D:D.

    reply...
  • 15/08/2007

    :)) Upravo zato nisam objavila. Ne bi mi oprostio.

    reply...

post a comment