Probudi me jutros, negde malo pre sešt, hladnoća. Iz ko zna kog razloga, ostavih sinoć otvoren prozor. Dobro, lažem malo, bih lenja sinoć da ustanem i zatvorim prozor. I tako, sebično kao i obično, ne razmišljajući da ću verovatno probuditi Miljana, krenuh da se lepim za njega pokušavajući da se ugrejem. Ja sam inače kao najgora pijavica u krevetu. Nema šanse da zaspim, ako Miljana ne koristim kao jastuk. Pri tome se pripijam sve više i jače uz njega u toku noći, ne bih li usisala svu toplotu iz njega. Posle silne akumulirane toplote, postoje dva moguća scenarija oslobađanja viška energije, po prvom se razbacujem na sve strane i udaram dragu mi osobu dok ista u znak protesta ne napusti krevet ili po drugom, izguravam dragu mi osobu dok ista ne padne sa kreveta. Baš sam romantična i osećajna dušica.

Nego, da se vratim na priču. Krenem ja tako da se uvlačim pod njegov jorgan. I probudim ga naravno. On me gleda zaljubljeno onim pospanim slatkim okicama, dok me uvlači pod svoj jorgan, tepajući mi nešto slatko i mazeći me. Ja se tu naravno raspilavljujem, ništa ne sluteći. Posle nekog vremena tog slatkog meškoljenja ustade on iz kreveta i vrati se sa nekom kesom, ljubeći me, sve uz reči “srećna godišnjica ljubavi”.

E, tu ja udarim u najgori plač. Teško meni zaplakati; pomisliće sada svi koji me znaju, al’ Boga mi jeste u poslednje vreme. Ja sam zaboravila i koji je dan i koji je mesec, i šta sam radila juče, a kamoli pre godinu dana. Odavno nisam toliko plakala. Pomislih u sebi, ako zaboravljam prvu godišnjicu, šta će biti sa desetom? I zašto sve to? Gde je sve to otišlo i u šta sam se to pretvorila? U poslednje vreme sam strašno opterećena poslom, razmisljanjem oko ponovnog skupljanja i predavanja papira za vizu. Elem, odbili mi prošli zahtev i sad ajde sve iz početka. Muka mi je i da mislim o tome, a kamoli da trošim redove ovog posta. I sve to nije opravdanje, ali dešava se. Danas sam, posle svega, donela zaista neke bitne odluke. Nadam se da ću imati snage da istrajem u svemu.

Nego… Ne dam ja da me stvari tako lako deprimiraju. Odem na posao, odsedim koliko sam morala i krenem u kupovinu. Kada je tako sladak zaslužio je da razvučem pitu danas. Preskočićemo ovde raspravu o tome šta je pita, a šta burek, neka mi svi iz Bosne oproste, i pozabavićemo se filom. Kako moj dragi mužić preferira pitu sa sirom, krenuh u nabavku istog. A sir vam je jedna vrlo problematična stvar u Češkoj. Sa kačkavaljem, gaudom, trapistom, buđavim sirevima, “zdenkom”, parmezanom i mocarelom problema nema. Ali, kravlji, koziji ili ovčiji “domaći”, “sremaski”, tvrdi, meki, mladi, stari “srbijanski”, e to je već veeeeliki proplem. Nemoj slučajno da vas ponese ime pa da kupite ono sto zovu “balkanski” sir ovde, gadno ćete se otrovati količinom soli u njemu, a taj Balkan video nije. Ono što donekle može da posluži za pite, kiflice i slična testa je ovdašnja feta. Po strukturi vrlo slična somborskoj npr., ali opet malo preslana. Ja je obavezno mešam sa krem sirom, obično Raminim, to donekle ubije so ili je treba ostaviti neko vreme u mleku. Tek sam nedavno otkrila, da ono što zovu “Smetana”, odgovara našoj pavlaci. S tim da oni imaju neku sa 30% masnoće. Ja je nisam probala, drzim se na 14%. Sa jogurtom smo imali sreće od početka. Uboli smo najbolji iz prve. “Olma” klasik jogurt je nešto najbolje što sam ikada “pila”. Zapravo, jela kašikom. Malo je gušći od onoga što mi zovemo jogurtom, al’ ne smeta, pravi bolje brke.

I tako, kupih fetu, smetanu i ramu za pitu, gaudu i parmezan tek onako da se nađe i krenem malo da šetkam po tržnom centru kad naletim na ovo sa donje slike. Preslatko.

Odmah ih kupim tako slatke i zagrljene. Kao svaka žena, nađem duboki smisao u svemu tome. Oni zagrljeni, nama godišnjica, smrc itd. Kako to već u ženskom mozgu ide. Prodavačica krene da mi objašnjava kako su to solanik i bibernik. Jest, nije nego! Ja sam odlučila: u crnom ću da držim vanilin šećer a u belom kakao, da nam u životu sve bude slatko. Opet mudre ženske misli sa dubokim značenjem.

I tako… Opremljena sirevima, šećernikom i kakaonikom, i još po kojom sitnicom jer veeeelik je tržni centar, a ja sam danas pod stresom, krenem kući srećna i zadovoljna da mesim pitu. Posle dva sata pripreme i pečenja iste, dobih ovo sa slike.

Smazao ju je za pola sata, gledajući me onim slatkim zaljubljenim, zahvalnim okicama, sve uz reči kako bolju nije jeo i sl. Kako posle da mu ne razvlačim pitu opet?

A svo to razvlačenje kora i pečenje pite, pratili su Toy Dolls sa sjajnom obradom “I’m Gonna Be 500 Miles”. A ovde na kraju posta samo reči iste. Treba li ovde da napominjem, kako mi je pesma slučajno dopala u uvo, a moj ženski mozak povezao kako je to prva pesma koju mi je Miljan otpevao, kako nam je danas godišnjića… šmrc… šmrc…

When I wake up yeah I know I’m gonna be
I’m gonna be the man who wakes up next to you
When I go out yeah I know I’m gonna be
I’m gonna be the man who goes along with you
If I get drunk yes I know I’m gonna be
I’m gonna be the man who gets drunk next to you
And if I haver yeah I know I’m gonna be
I’m gonna be the man who’s havering to you
But I would walk 500 miles
And I would walk 500 more
Just to be the man who walked 1,000 miles
To fall down at your door
When I’m working yes I know I’m gonna be
I’m gonna be the man who’s working hard for you
And when the money comes in for the work I’ll do
I’ll pass almost every penny on to you
When I come home yeah I know I’m gonna be
I’m gonna be the man who comes back home to you
And if I grow old well I know I’m gonna be
I’m gonna be the man who’s growing old with you
When I’m lonely yes I know I’m gonna be
I’m gonna be the man who’s lonely without you
When I’m dreaming yes I know I’m gonna dream
Dream about the time when I’m with you

Comments:

  • 01/09/2007

    Хехехе, да није тако

    reply...
  • 01/09/2007

    Hvala Danilo 😀
    Naravno da cu prva da se setim… verovatno ce ovaj propust, otprilike do tada da me “izjeda” 😉

    reply...
  • 01/09/2007

    Hehehe, lepo izgleda pita ovde na slici… sva sreća pa sam malo pre doru

    reply...
  • 01/09/2007

    “sve domaće… kako onda da ne ispadne lepo?”
    jeste, samo ovde sve strano, ali ako pripremas na starinski nacin, bude kao domace :)))… a pusti ti sta ti baba pravila, dok ne probas moju :P… jedva cekam da ostarim, pa da me unuci tako hvale :D:D

    reply...
  • 01/09/2007

    Oho… reći ću mojoj babi da je prozivaš, pa će da bude pita challenge, a ja ću da sudim 😉

    reply...
  • Rob

    01/09/2007

    Interesting article and nice pictures. I guess that the EOS4OO is working beter and beter 🙂

    reply...
  • 01/09/2007

    Jao:)

    Srecna godisnjica!!!!Bas je lepa pricica za subotnje popodne. Slanik i bibernik su fenomenalni, ja sam ih videla u nekoj radnji i ne znam zasto ne kupih. Potpuno razumem “duboki smisao” o kom govoris:))) Ipak smo zene:)

    Nego nasmejala sam se, i ja sam nasu prvu godisnjicu zaboravila! Inace sam ja ta koja pamti sve datume i sve rodjendane i zbog koje se sve sto treba obavlja na vreme, a kako mi se desilo da se ne setim godisnjice, nemam pojma. I danas to ponekad pomene, naravno u sali, kako ga prve godine nisam narocito volela:) A to nema veze sa ljubavlju, samo sa pamecu koja ponekad, eto, odluta.

    reply...
  • 02/09/2007

    @Robert
    Well, my dear friend…. that just means that I finally learned how to take pictures 😉
    @Sasha
    Hvala :)))
    Miljan cita tvoj komentar, preko mog ramena, i komentarise: “E pa eto, i ti mene ove godine nisi narocito volela” :))))

    reply...
  • 02/09/2007

    Hehe:) Reci mu da moderna zena ne razvija pitu za makar koga u zivotu, i da ce mu kroz narednih 5-6 godina ovaj mali previd biti troduplo nadoknadjen, tvrdim. A onda ce morati da pazi da slucajno on ne zaboravi godisnjicu :))))

    reply...
  • 03/09/2007

    Srecna godisnjica! 🙂 Pita izgleda (a verujem da je i ukus) super a figurice su bas slatke. Imala sam slicne probleme sa trazenjem odgovarajucih sireva i uglavnom mesam fetu sa jogurtom kako bi izgubila suvise slan ukus. Doduse, ovde ima puno turskih i balkanskih prodavnica pa se na kraju nadje sve sto treba. 😉
    Ipak, zar u Brnu nema da se kupi sour cream, to je isto sto i nasa pavlaka?

    reply...
  • 03/09/2007

    Hvala 🙂

    Pa ima ta Smetana, a i to sam skoro provalila… a za sour cream nisam sigurna, provericu to. Snalazim se i bez toga, ja sam daleko od gurmana, a sireve generalno volim svakakve i kada su oni u pitanju pojela bih stvarno svasta 😀
    Tako da nije ni ovo lose, naucicu da uzivam u nekim novim ukusima 😉

    reply...
  • 04/09/2007

    Prvi put sam ovde kod tebe na blogu, dopada mi se, pises pozitivno i veselo.Volim takve ljude 🙂 Pozdravljam te i naravno, zelim vam jos puuuno srecnih godisnjica 🙂

    reply...
  • 08/09/2007

    Hvala 🙂
    Trudim se da odrzim vedar duh, na kraju, to je jedino na sta mozes da utices 😉

    reply...
  • Dragana

    14/09/2007

    Da li bi mogla da ispises recept?
    Hvala 🙂

    reply...
  • 15/09/2007

    Ja sam ti od onih odokativnih kuvarica, tako da ce ovaj recept biti vise opisan …
    Za kore:
    -glatko brasno
    -ulje
    -mlaka voda
    -malo soli
    Na otprilike pola kg brasna, ja dodam 3-4 supene kasike ulja (naravno ja opet otprilike izvrnem flasu s uljem i sipam koliko mi se cini da je dosta), malo soli cisto da testo ne bude bljutavo ali ne preterivati, i onda dodajes mlake vode i mesis testo. Testo treba da bude dobro umeseno, da ne osecas grudvice pod prstima. Tekodje treba da bude lepljivo, da se razvlaci po tvojim prstima, ali opet ne vodeno. Najbolje bi bilo da mozes da vidis kako to izgleda kada neko pravi… Ja testo pravim redje da bih mogla posle lakse da razvijam. Zatim podelis u jufkice, sipaj malo brasna na ruke dok to radis, da ti se testo ne lepi. Opet, ja pravim manje kuglice, toliko koliko da mi prepune saku, oblikujem u loptu, spljostim dlanovima, redjam na podmazanu tacnu, a zatim svaku jufkicu premazem uljem. Prekrijem aluminijskom folijom i ostavim jedno 30-40 minuta.
    Zatim na platnenom stoljnjaku, razvlacim kore. Testo za pocetak malo razvuces u vazduhu, krenes da razvlacis od sredine. Kada razvlacis uvek hvataj tamo gde imas vece naslage testa i pazi da ne rastanjis previse sredinu. Na kraju i ako popucaju, to nije tako vazno 🙂 Meni je tek iz treceg – cetvrtog puta to postala rutina, toliko mi je trebalo da nadjem optimalnu gustinu testa i metodu razvlacenja 😉 Doduse ja “vezbam” 4-5 puta mesecno 🙂 Pospes kore filom i zavijas koristeci stoljnjak.
    Recept za fil sa sirom:
    Opet otprilike, 300-400 g fete ili sl. sira, ovde je preslana pa ja dodam 150 g nekog krem sira za mazanje (ili pavlake) mada je meni ova kombinacija sa krem sirom bolja. 2-3 jaja, zavisi koliko je sira na kraju. Sve to dobro izmutim rukom i filujem kore. Meni ova smesa bude prilicano retka, obicno malo redja nego gustina krem sira. Naravno, dodas soli ako treba, mada meni je i od sira preslano. I filujes kore…
    Poredjas pitu u podmazan pleh. Metode zavijanja po plehu ti ostavljam na volju, u krug ili cik-cak zavisi od oblika.
    Na kraju izmutim zumance, dodam 2-3 kasike pavlake i prelijem kore.
    Pecem u prethodno ugrejanoj rerni 20-30 minuta, zavisi od rerne, koliko je bila ugrejana i sl, mada videces i po boji. Pece se na 200 stepeni, ili u plinskoj izmedju 4 i 5 🙂
    Prijatno 😀
    Ako imas podpitanja, slobodno priupitaj.
    Meni je tek 5-6 pita bila potaman. Tako da ako to nisi ranije radila, naoruzaj se strpljenjem i dobrim raspolozenjem – trebace ti 😀

    reply...
  • 15/09/2007

    Ups, zaboravih da napomenem, recept je za otprilike pola kg brasna mozda jace i ja od toga popunim onaj veliki pleh sto dobijes sa rernom…

    reply...
  • Dragana

    15/09/2007

    Hvala ti puno!

    Moram priznati da je slika pite vise nego inspirativna:)

    A kolikih dimenzija treba da bude razvijena kora? odokativno naravno:)?

    Sto se godisnjice tice, mi imamo utvrdjenih nekoliko datuma, tako da su sanse da do obelezavanja iste dodje bitno uvecane:)

    reply...
  • 15/09/2007

    Pa te jufkice budu oko desetak cm u precniku i oko 1.5 cm debljine, od toga razvucem koru do 1m u precniku…
    A to s vise datuma uopste nije losa ideja 😀

    reply...

post a comment