Ne, ne, ne… nisam stigla da obiđem Rumuniju. Ovaj post je nastao kao posledica moga poznanstva sa nekoliko Rumuna i moje ogromne opšte nekulture koju ću rado podeliti sa vama.

U mojoj firmi dominiraju Česi, što je logicno, u Českoj smo. Ali, zato u IBM-u naroda i narodnosti koliko voliš. Tako da nas Miljan uglavnom upoznaje sa Poljacima, Rumunima, Bugarima, Indijcima i Francuzima. Svih ovih zajedno ima manje nego prstiju na mojim šakama, u mom radnom okruženju, pa je implementacija međ Čehe pala na moja nejaka pleća. Ali eto, ima jedan, a rekli bi zlobnici i ne baš najbolji, predstavnik rumunskog naroda i kod nas. Pol Olaru, verovatno se ne piše ovako, ali nije ni bitno, je jedno krajnje neobično biće. Ako zanemarimo te zaljubljene poglede koje mi šalje svako jutro, sa nekih svojih pedesetak godina, divljenje sa kojim priča o Titu (Da li se njega neko još uvek seća?) i Slobodanu Milosevicu, pa i tu preterano burnu i krajnje neobjašnjivu reakciju na pomen reci Fatigue, za koju tvrdi da su mladi inženjeri izmislili značenje koje on ne može da shvati, naćićete jedno krajnje zanimljivo i brižno biće. Mislim da je on jedina osoba koja je zabrinutija od mene kada dođe vreme za obnavljanje moje radne vize. Istinski se nasikirao kada su me prebacili u drugu kancelariju jer, citiram ga, njemu dan nije dan ako ne počinje s mojim “Good morning :D”. Ovaj smajli jer se ja uvek smešim kada pozdravljam ljude. No dobro, sve to se može svrstati u onu nezdravu ljubav, jednog pedesetogodišnjaka upućenu dvadeset i kusur godina mlađoj ženi, tj. meni. Ono što njega krasi je neverovatno znanje koje će vrlo rado podeliti sa vama, ako imate vremena da na pitanje tipa: “Da li znate gde mogu da nađem karakteristike tog i tog materijala?”, slušate odgovor koji počinje detaljnim opisom i objašnjenjima svih karakteristika datog materijala, a završava se istorijom, politikom ili time kako su Rusi mnogo pametni, a Amerikanci mnogo glupi. E tako i ja jednom bih naivna i započeh priču sa njim. Kraj razgovora se nazirao nakon 3 sata detaljnog pretresanja srpske istorije, veličanje srpskog čojstva i junaštva (ne s moje strane), divljenja silnoj lepoti srpskih žena, dobrodušnosti našeg naroda itd. Posle te priče pomislih da sam verovatno luda kada se odselih iz te zemlje snova. Treba li da napominjem da je nakon Evrovezije i Marijine pobede o srpskim pevačkim sposobnostima razglabao 3 dana. A posle Đokovićevih uspeha ja poželim da otvorim bolovanje. Njegova opčinjenost Srbijom i Srbima, u ovom svetu u kojem smo obično krivci za sve i sinonim za neke manje lepe stvari, ponekada zna i da prija. Da ne grešim dušu, ja nikada nisam osetila nikakve osude, niti bila bombardovana nekakvim predrasudama, ali daleko od toga da nam se neko divi.

Elem, ja sam mislila da je takav samo Pol, ali nakon druženja sa Miljanovim kolegom i njegovom ženom, inače Rumunima, ovog vikenda svatih da većina njih gaji simpatije prema našem narodu. Saznadoh tako mnoštvo zanimljivih stvari u nedelju. Ja inače imam vrlo jadno opšte obrazovanje, sa časova istorije, geografije i biologije sam bežala bez osvrtanja. Novine sam oduvek smatrala alternativnim wc papirom. Jedini način da neke činjenice dođu do mene je da ih neko dotakne u nekoj knjizi, onako usputno, ili da se sa njima upoznam družeći se sa nekim ljudima ili putujući po nekim zemljama.

Pa eto, putujući sa dvoje Rumuna po Českoj saznadoh da su u vreme Čaušeskua, na nacionalnoj televiziji mogli da gledaju samo dvočasovni program za ispiranje mozga, te su srećnici koji su živeli u pograničnim delovima, uživali u blagodetima naše televizije. Njihovo prisećanje na naše crtane, reklamu za Cipiripi, i Srbe koji su putujući kroz Rumuniju delili deci slatkiše (možda i nismo toliki monstrumi?) me je zaista dirnulo. Razlikovanje Vojvodine i centralne Srbije od Kosova i poznavanje nase istorije, religije i običaja me je nateralo da se postidim.

A evo i zasto. Ja nisam imala pojma gde je Transilvanija, ali bila sam gotovo 100% sigurna da je u Rumuniji a ne u Bugarskoj. Podatak da su Rumuni pravoslavci me je blago šokirao, ali da je neko tvrdio da Rumunija izlazi na more sigurno bih iz prve pogodila da je u pitanju Crno. Od naše posete Rili, prošle godine, sa sigurnošću znam da je Bugarska ono dole i da je glavni grad Bugarske Sofija a ne Bukurešt, što znači da Bukurešt mora biti prestonica Rumunije. Eh, eh, rekla bi sada moja majka, čega se pametan stidi… I stidim se ja ovoga neznanja, samo bih da ga ovekovečim, da slučajno ne zaboravim. A s druge strane, ja uživam u svojim putovanjima bas zato što svaki put naučim gomilu stvari o nekim novim predelima i ljudima koji ih krase.

Naravno, ja već sada planiram obilazak zamkova po Transilvaniji, prejedanje njihovom verzijom baklave a možda i obilazak tog Crnog mora, mada tvrde da je očajno.

P.S. Nisam ja najgora. Danas sam bila jedna od dvoje na času engleskog, koji su znali da je Amerika dobila ime po Amerigu Vespućiju.

Comments:

  • 17/10/2007

    Ja mislim da svi Rumuni vole da pricaju dok im ne otpadne jezik. UPoznali smo ih ovde dosta, i svi su u tom fazonu. Jako nas vole. Mi smo njima u ono doba bili svet ( a vidi nas sada:)))).

    reply...
  • 17/10/2007

    Da bili smo, i ovi mladji su svesni da smo BILI, tj. vise nismo… a i dalje nas toliko vole. Nije to samo zbog toga, sto su oni prodavali sve i svasta po nasim buvljacima za 2 crvene i rintali po nasim gradilistima. Valjda su samo tako nauceni, kao sto ja recimo gajim blage simpatije prema Rusima, i silno me vredja ceska “mrznja” upucena istima.

    reply...
  • 17/10/2007

    Bila ja i na tom rumunskom Crnom moru :)Tacnije, bili smo na nekoj studentskoj konferenciji u Konstanci,a smesteni smo bili u “mondenskom” letovalistu Mamaja.Ja sam se iskreno malo razocarala – more im je manje slano nego nashe,ima dosta trske po obali,a najvise mi je nedostajao onaj miris mora. U centru Konstance da mi je neko rekao da sam u nekom kopnenom gradu, sasvim bih se slozila sa tim…Al ja sam uvek za to da sve vredi videti,bilo je meni tamo lepo,super smo se druzili 🙂

    reply...
  • 17/10/2007

    Jagodice,
    Ima li mesta na kojem ti nisi bila? 😀
    Slazem se apsolutno da sve treba videti, mozda ne planirati tro-nedeljni romanticni odmor tamo, ali neko druzenje na par dana sto da ne?

    reply...
  • 17/10/2007

    Eh Marice,istina je dosta sam putovala,koristila sve sto je moglo dok sam jos bila student/apsolvent…Mada, nisam videla Skandinaviju(ako ne racunamo Sankt Petersburg) i naravno stoji mi Island kao neostvarena veeelika zelja…Sad sam u periodu mirovanja,ali nadam se da cemo u nekoj skorijoj buducnosti u vidu torclanog paketa naci nacin da putujemo 🙂

    reply...
  • 18/10/2007

    jednom me sisala neka rumunka. pricala je k\’o navijena. stekao sam utisak da nas vole. od nje sam saznao da se karakterna osobina kaze isto na srpskom i rumunskom 😉

    reply...
  • 18/10/2007

    A ja saznala od rumuna da su nam psovke iste :))) Znas kako vole da ih rasipaju kada voze, ko Srbi :)))

    reply...
  • 19/10/2007

    svi kazu da je super ta tura po zamkovima Transilvanije:) ja nikad da se organizujem, sve kao tu je, jednostavno je otici…miiiisim pa komsije smo valjda 🙂
    samo znam da kada sam htela da idem, pre 2 godine (iz srbije) nije bilo bas jeftino. istanbul je bio jeftiniji 🙂

    reply...
  • 19/10/2007

    Pa ako si se raspitivala preko agencija, pretpostavljam da nije jeftino. Ja nameravam, da sednem u voz ili neki njihov lokalni bus, onako sta nadjem na licu mesta, odspavam gde stignem, i sve sto moze da mi bude veci trosak je ulaznica za zamkove ako se placa. Ja inace praktikujem da tako putujem, uvek je jeftinije ako sve sam organizujes, treba ti samo mapa, malo surfofanja po net-u i to je to 🙂

    reply...
  • 19/10/2007

    slazem se apsolutno. tako sam ja do Pitera :)nit smestaj, nit nista, samo karte za voz 🙂

    reply...
  • 19/10/2007

    Eh, sad nam je i Rumunija nedostižna, nemoguće je upasti u bilo koji voz i tek tako se odvesti ako ne poseduješ odgovarajuće vize. Lako je vama tamo u dijaspori. A sećam se da su Rumuni

    reply...
  • 20/10/2007

    hahahah 🙂 dobro kazes kujna

    reply...
  • 20/10/2007

    ekuhinja,
    i nama treba viza za sve, ja imam srpski pasos 😉
    a za ove izgubljene rodjake po Srbiji, tuzna istina… Al, opet vama iz Vojvodine je lakse, obuci nesto nepromocivo i baci se u Dunav, i onako je nizvodno, tebi i ne trebaju voz i bus 😛 Ja bih sigurno koristila te metode pri prelasku granice :)))

    reply...
  • 20/10/2007

    Prvo bih odaslala ljude na obilaženje im planina ispred nosa, i tako kojekakvih kulturno istorijskih dobara, da se na vreme prestanu frljakati s pojmovima po rođenoj zemlji. A onda bi im dala pasoš.

    reply...
  • 20/10/2007

    Pa na zalost, organizovanje putovanja po Srbiji, od pocetka: “kako doci do informacije da nesto postoji?”, preko toga: “kako zaraditi pare za to planinarenje?”, i toga: “kako doci od tacke A do B bez kola?” dovodi cesto do zakljucka: “jebes sve to, nije to vredno mog cimanja”.
    Uvek je nesto, od gore nabrojanog, bilo presudno da vikende provodim uglavnom po kaficima. Naravno, uvek postoji opcija planinarskih drustava, saveza i slicno, ali ko ce da se bakce sa svim tim likovima, ja samo zelim romanticno putovanje u dvoje 😉

    reply...
  • 20/10/2007

    Sad sam ostavila jedan baš veliki komentar i sve je otišlo u nepovrat!

    reply...
  • 20/10/2007

    E jeste smor, ovo ostavljanje komentara, reci cu muzu da pogleda. Meni se cesto desava, ali mi ostala navika od ranije sa nekih blogova da uvek prvo kopiram komentar…
    Sorry 🙁

    reply...
  • darko

    24/10/2007

    e pa dobro da ima neko i od nas srba da nesto kaze pozitivno o rumunima.

    inace vecina osoba koje znam dozivljava rumune nesto kao bele cigane,a cesi, poljaci i ostala klapa ih bas prosto obozavaju kako vidim, nesto kao relacija, srbi-hrvati 🙂

    inace i ja licno poucen losim iskustvom sa njima ni malo nemam lepo misljenje o rumunima 🙂

    sta cu kada sam oduvek bio in 😀

    reply...
  • darko

    24/10/2007

    ih da, kad vec spominjem i rumune da spomenem i cehe koji neverovatno smrde jbt zbog svog nacina “higijene”

    najgore je ljeti bilo bre, kada covece mo mirisu odn. smradu mozes poznati tacno ko ti stoji iza ledja od njih!
    ista prica i za cehinje, pored nehigijene, kosu peru jako retko a kada im spomenes da to nije ok i zasto? onda ide neki glupi izgovori tipa pa da bi sacuvala prirodnu boju i sl gluposti..
    u svakom slucaju strasno, ovo ne bih mogao poverovati da nisam licno doziveo..

    reply...
  • 24/10/2007

    Ja sam oduvek bila kontra, ili ti ne in 😉 pa ne treba da cudi sto imam lepo misljenje o Rumunima.
    A za smrad Ceha… Pa, ima tu istine donekle. Jos uvek mi se povraca od secanja na mirise koje mozes osetiti u gradskom prevozu u Beogradu, ovde takva iskustva nemam. Iskreno govoreci, Srbi preko 40 su sampioni u smradu, ali ono sto je ovde bolno, je da u Ceskoj mozes naci mladje od 30 koji zaista ne vode mnogo brige o nosevima ljudi u njihovoj neposrednoj blizini. To jeste malo zabrinjavajuce, slazem se 😉

    reply...
  • darko

    24/10/2007

    da, to je tako izgleda kod njih adaptacija nosa na svoj sopstveni smrad kojeg ne osecaju niti misle da ih drugi osecaju, bio sam prosao dosta sveta al ovo jos ne dozivih ovde!
    cure su me posebno razocarale i sto je najgore kad im kazes da povedu racuna malo o higijeni, ta ti se ni ne uvredi, jbt to je njoj kao dobar dan..

    reply...
  • Milic Srdjan

    05/11/2007

    Odusevljen sam svakim tvojim zapazanjem, i stvarno volim da procitam i uporedim sa svojim zapazanjima o turbulentnim desavanjima jednog emigranta (imigranta) 🙂

    Radio sam sa jednim Rumunom vise od sest meseci ovde u Dortmundu…I bio sam odusevljen njegovim prihvatanjem jednog Srbina, za razliku od vecine Nemaca. Ali ovoga puta ne zelim da pricam o njihovim pozitivnim osecanjima prema Srbiji, vec o tome koliko njihovo obrazovanje moze da bude siroko i za veliko cudo slicno nasem. Uduvek sam se pitao sta ljudi dobijaju u tzv. kom/socijalistickom obrazovanju za razliku od zapadnog obrazovanja. Mislim da ovo moze da izazove flame u necijem razmisljanju i raspravu, ali nekoliko primera me je uverilo da ipak je nama pruzeno mnogo vise nego vecini mojih kolega. U mome odeljenju svi su zavrsili tehnicki fakultet razlicitog usmerenja, tako da imamo vise profila ljudi. Moj prijatelj Stevan (Schtefan) je zavrsio masinstvo u Bukurestu. Neverovatno koliko su ostale kolege nemci bili iznenadjeni nekim nasim raspravama.
    Cudno je da nekome ko je zavrsio tehniku, objasnjavate (moj prijatelj Rumun i ja) da postoji vise od tri dimenzije, da vreme nije konstantna stvar bas toliko koliko ljudi misle, da postoji vise od jedne Odiseje (covek je napisao ne samo Odiseju 2001), da je moguce koristiti dvostruki integral pri izracunavanju povrsina geometrijskih slika ( sa usloznjavanjem i oblika, a ne samo koriscenjem tablica) i gomila drugih primera iz nauke.

    Zatim rasprava o nekim nemackim piscima za koje sami nemci nisu culi a opet izuzetno citanih na vise svetskih jezika, pa rasprave o nekim kosmoloskim pojavama, NLO i Filadelfija experimentu. jednostavno moj prijatelj Stevan je stvarno prava riznica, a u isto vreme godiste moga oca.

    Za razliku od nekih utisaka gore izlozenih, on ne voli Tita i ne voli Causeskua, i misli da su svi diktatori krajnje suvisni i nepotrebni, mozda samo kao blitz kratkotrajno prelazno resenje u nekim situacijama, ali to je vec druga prica.

    reply...
  • Dusan

    02/04/2008

    Ja za 1.maj palim u Rumuniju i takodje mislim da je najbolje putovati u sopstvenoj reziji. Nikad nisam bio u Rumuniji i 100% sam siguran da ce biti pizdarija. Idem sa par drugara, palimo vozom iz Begesa do Bukuresta pa polako preko Transilvanije do Temisvara i nazad u Beograd. Jedino sto pre toga moramo licno do Vrsca po vize, ali barem su besplatne i trebaju nam samo rezervacija hostela, jedna slika i fotokopija pasosa.

    reply...
  • Ognjen

    13/04/2008

    Rumuni su nam jedini pravi prijatelji u susjedstvu nikad nam nisu okrenuli ledja pa ni sad kada nam sve komsije priznavaju(otimaju) Kosovo.

    reply...
  • klima82car

    25/05/2009

    Jeste,sa rumunima nikad nismo ni ratovali iz susedstva… a sto se tice obrazovanja,srdjan je u pravu.. tamo 90-ih mi je tehnicki inzinjer iskopao celo dvoriste(sadio sam neku travu).. Mnogo mi ga je bilo zao,covek ima tehnicki fakultet zavrsen u rumuniji,a dolazio je u srbiju kako bi prehranio porodicu radeci teske fizikalne radove..strasno!

    reply...
  • trandafil

    23/07/2010

    Trazice na google prevod borage sa engleskog na srpski nabasala sam na tvoj blog (ali ne i sta je borage na srpskom!). Elokvetno napisani clanci i sjajne fotografije.

    Videla sam da blog ima poglavlje iz Ceske i s obzirom da mi je komsinica Cehinja koju nikad nisam provalila da li bi radije htela da bude Nemica ili je stvorenje sa kojim ne moze da se uspostavi prijateljstvo, procitala sam par prica iz arhive. Meltdown na poslu u Brnu je stvoren za Holywood, email menadzera gmaza je slag na kolacu sto bi rekli.

    Elem mrzi me da se vratim na dnevnu sljaku na poslu (ja sam ETF-ovac koji radi kao DBA u divljoj (citaj agile) kompaniji u Engleskoj, nisam dovoljno connected danas da krenem da mrsim kroz design $hit.

    I procitah clanak o Rumunu, setnom, zaljubljenom. Ja jos nisam srela normalnog Rumuna na poslu! A posebno ne Rumuna koji sa mnom trenutno radi. Od zaljubljenih pogleda i konfuznih komentara, do praskanja da prolazi kroz ‘midlife crisis’ i prijave HR-u da sam previse hladna prema njemu. Ne da smo se pretrgli od bilo kakvih razgovora o istoriji njegove ili moje zemlje, uspeh je bio ako odgovori na pitanje o vremenskoj prognozi. Ali i to malo razgovora je poslalo pogresne kolege kolegi Rumunu.

    Generalno, a ovo podrazumeva generalizaciju, mislim da su se Rumunima desile neke teske traume pod komunistickim rezimom. Jedan od ishoda je mislim hronicna tajnovitost.

    Radila sam i u Kanadi i Engleskoj sa Rumunima, kupovala u rumunskoj prodavnici gde svi polu sapatom govore dok ja umirem od srece sto sam nasla sveze krempite. A od trojice kolega nijedan nije jeo rucak preko dana, kao da su odrasli na nekoj ‘2 meals a day’ dijeti. Kad sam pitala jednog kakve to djakonije njegova zena sprema kod kuce da on preskace rucak, u stvari me zanimalo koji su specijaliteti rumunske kuhinje, dobila sam odgovor u dve reci – nista posebno.

    reply...
  • trandafil

    23/07/2010

    Huh, ne pominji prijateljima komentar, u pitanju je generalizacija kako sam pomenula, ali … ko zna kako rumunski network funkcionise, mozda znaju ovog mog ludog kolegu.

    reply...

post a comment