Archive of published articles on May, 2007

Back home

pfffff….

29/05/2007

Vec nedelju dana uporno zivkam cesku ambasadu u Beogradu u nadi da cu dobiti neke informacije o vizi. Ova trenutna mi istice za nedelju dana, a nova viza mi jos uvek nije gotova. Sve to me uzasno nervira i opterecuje, ne mogu da isplaniram nista… Da stvar bude gora nece da mi daju slobodne dane nego moram da trosim godisnji odmor da bih menjala vizu. Iznervirao me je zakljucak moje firme da je to moj problem, odnosno moja licna stvar???
Kakve ja veze sa tim mogu da imam sto Ceska ne daje vize nekog razumnog roka trajanja?
pffff…
Sada je zapravo vec malo bolje jer se moj menadzer zauzeo za celu stvar, pa bas mnogo ni ne razmisljam o tome, u najgorem slucaju sedecu dvadesetak dana u Srbiji i raditi odande. Setio se koliko me je pogodilo trosenje mog godisnjeg odmora, pa bi da me uposli. A vec sam bila smislila ceo spisak stvari koje cu mu sasuti u lice na sledecem “Sta Honeywell moze da ucini za vas?” sastanku.

I tako pod silnim viza-stresom krenem da se zalim prosle nedelje jednom Cehu:

-Sto si tako tuzna?
-Nisam tuzna, nervozna sam zbog vize… Ne daju mi slobodne dane, nece da mi plate put i vizu… jos kazu da je to moj problem?
-Pa jeste tvoj problem :P
-Kako moj problem? Zar je moj problem sto tvoja zemlja ima glupe procedure s vizama. U nekoj drugoj zemlji bi dobila vizu na vise godina.
-Pa sto nisi otisla u neku drugu zemlju? Ko te je terao da dolazis u Cesku? Vidis da je tvoj problem :P

-Znas mogla bi da se zalis svom predsedniku, ima neki politicki skup ovog vikenda u Brnu, mislim da ce i on biti tamo.
-Kakve on sad veze ima sa Ceskom ambasadom u Beogradu?
-Pa kako nema? Da tvoja zemlja ne vodi politiku kakvu vodi, sada bi bila u EU i tebi ni nebi trebala viza :P.
…..

-Cek bas da proverim, kako vam se zove predsednik?
-Aaaaa, pa sad… Ko nam ono bese predsednik? Pokusavam da se prisetim…
-Ne znas ko je predsednik Srbije??? :o
-Ups… pa trudim se da zaboravim… izgleda da sam konacno i uspela :)

10 minuta kasnije zovem Miljana i saopstavam mu novosti o politickom skupu, namerno upotrebljavajuci titulu a ne ime. Na sta ce on: Stvarno? A ko nam je predsednik?

:))))))

I jeste bio je ovde… I setali su se predsednici po Brnu, zbog njih su priredili i dodatni vatromet sou. (Trenutno se u Brnu odrzava festival vatrometa, svakog drugog dana nam gori Brno :) A kako su nam dolazili vazni gosti za vikend je bilo vatrometa svaki dan. Eto i neka dobra stvar od njih.)


Mi smo, za razliku od vecine svetine, sa svojim stavom “necu da znam nista o tome” izignorisali maksimalno ceo dogadjaj. Da nije bilo toliko vojske i policije po ulicama ne bi ni znali sta se desava.

I dodje on, i bi ovde, i vrati se, boli njega kada ima diplomatski pasos, a ti jedi svoje nokte i nerviraj se cekajuci vize :(

*Sve slike su preuzete sa zvanicne “vatromet” prezentacije www.ignisbrunensis.com

16 Comments

Zoologická zahrada – Prag

27/05/2007

Evo konacno, i price o zooloskom vrtu u Pragu. Nekako kada odete turisticki u neki grad prvo obidjete muzeje, istorijske spomenike i naravno zoo ako ga doticno mesto poseduje. Pisucu o zooloskom vrtu u Brnu, silne redove potrosih na osudjivanje istog i svih ostalih slicnih mesta. Ali kako je moja radoznalost jaca od moje potrebe da budem pravedna, nelicemerna i sl. ipak sam posetila i zoo u Pragu. Pa opet slicno onom Brnskom osmisljen je kao ogroman park u kojem su smestene, malo “slobodnije” zivotinje. Daleko da su slobodne, ali na pojedinim mestima zaista je nemoguce videti neku vidljivu fizicku barijeru izmedju zivotinja i vas. U ovom parku su to uglavnom resili vodenim preprekama, pa imate utisak da gledate zivotinje na nekom izolovanom ostrvu. Park je izuzetno velik i mozete prakticno ceo dan da provedete u obilasku. Postoji i raspored po kojem se odrzavaju predavanja o razlicitim vrstama, njihovim prirodnim stanistima i sl. ispred svakog kaveza. Samo nisam sigurna da li se odrzavaju iskljucivo na ceskom, posto mi nismo bas bili preterano zainteresovani za taj deo.

Zoloski vrt je podeljen na nekoliko celina: indoneznski, africki, paviljon macaka, velikih sisara, buba, ptica… I zaista, vecina njih ce vas oduseviti svojim izgledom i velicinom. Od jednog do drugog, mozete setati, sto vecina posetilaca cini, ili ako se umorite iskoristiti postojeci vozic, pa cak i zicaru. Postoje i posebna kolica na ulazu, koja mozete koristiti da vucete (ili gurate) decu da vam ne kukumacu mnogo kada se umore. Samo jedna stvar me je prilicno iznenadila, a to je da u okviru zooloskog vrta mozete kupiti meso u restoranu. Ne znam, zasto ali bila sam ubedjena da se u okviru zooloskih vrtova prodaje iskljucivo veganska hrana. Zamisli, igras se s prasencetom u decijem zoo-u dok mu zvaces brata od tetke :).

Na samom pocetku obisli smo indonezanski paviljon. Ogromnu staklenu bastu u kojoj su smestene razlicite zivotinjske ali i biljne vrste iz tog dela sveta. U okviru ovog paviljona i klimatski uslovi odgovaru pomenutom podnevlju, vlaznost vazduha je bila nesnosna, kao da ste u dzungli. To je inace jedan od novijih delova parka, pusten je u rad pre tri godine. Centralni deo zauzimaju majmuni koji su od vas odvojeni samo vodom. Na istom mestu zive, cini mi se, cetiri razlicite vrste. Ono sto mi je bilo fascinantno, mada ce verovatno sada zvucati debilno, je da nuzdu vrse na jednom istom delu i to na granici sa vodom. Tj. pokusavaju da to zavrse u vodi, ali znate kakvi su muskarci, dok ne isprskaju sve oko solje :P…. U nastavku je i nocni paviljon, u kome vlada “skoro” totalni mrak. U njemu zive nocne zivuljke i nemojte se iznenaditi ako vam oko glave zaleprsaju nocna stvorenja. Slepi misevi okolo lete slobodni, jezivo, kao tunel strave.

zoo_prag_1

Malo dalje je deo sa insektima. Za nekog ko se uzasava istog dobro sam podnela ovaj deo. Na trenutke mi je bilo muka, gledam odvratne bubasvabe i uporno pokusavam da ih slikam. Strasno su gadne, dugacke i do desetak cm, i odvratno se migolje ali su istovremeno i veoma fotogenicne, onako sarene, bas lepe za slikanje. Nesto mi se zeludac dize, dok pisem ovo…

Ne secam se u kom delu smo videli ovog malisu sa slike, ali bio je mnogo sladak. Na slici se to ne vidi bas najbolje ali ovo sa njegove leve strane je neki zaljubljeni par koji se mazio svo vreme i on je uporno pokusavao da se utrpa u njih, mada mu to nije polazilo za rukom. Onda je neki klinac, krenuo da mu nesto tepa, kucka u prozor (odvojeni su staklom) i da ljubi staklo. Na sta je ova zivotinjica, odusevljeno prisla prozoru i pocela da se tare o isti kao da hoce da se mazi :) Na kraju je nervozna mama odvukla sina, a ovo stvorenjce se zablenulo u mene, verovatno zeleci da nastavim da se mazim sa njim :)

E za ovo dole je Bilke tvrdio da je prerijski pas. Na sta smo se Miljan i ja slatko ismejali, ali na kraju se stvarno ispostavilo da jeste. Ovo je pas? ili se bar samo tako zove. Ovi prerijski psi orginalno su bili smesteni u deo sa bizonima, s kojima dele i svoje prirodno staniste. Ali vremenom su emigrirali u komsiluk, pa sada zive u delu sa kamilama :) Eto bar toliko slobode imaju i u zooloskom vrtu.


Paviljon velikih macaka je uvek zanimljiv, ali mi smo naisli u vreme rucka pa je vecina njih odmarala i samo nepomisno lezala u kavezu. Ovaj leopard (valjda je leopard?, maca sa donje slike) je najstarija macka u zooloskom vrtu. Prvo smo mislili da je trudna zenka jer ima ogroman otrembeseni stomak, ali ispostavilo se da je stara i mozda cak i bolesna. Izgledala je nekako umorno i slabo :(.

I onda, opet deo sa majmunima. Ovaj deo, kao i paviljon velikih macaka, je bio poplavljen pre par godina i u njemu je nastradala jedna zenka gorile.

Ipak od svih, nas je najvise fascinirao lenjivac. Ova zivotinja zaista zasluzuje svoje ime. Muzjak lenjivca provede ceo zivot ziveci na jednom drvetu, a da svari rucak u proseku mu treba mesec dana. U istom kavezu se nalazi i gomila nekih malih hiperaktivnih majmuncica koji skacu okolo i gnjave lenjivce, cupajuci ih za krzno i skacuci po njima. Da nema tih malih stvorenja, verovatno bi kavez sa lenjivcima bio najdosadniji. Cekala sam pola sata da bi jedan od njih konacno iskrenuo malo svoju glavu da bih mogla da mu slikam “prasecu” njuskicu.

Ova majmunica je uporno pokusavala da sakrije mladunce od nas, pa smo, videvsi je tako uplasenu uskoro odustali od zurenja u nju i nastavili dalje, ka velicanstvenim flamingosima.

Flamingosi su pravo uzivanje za oci. Njihova boja je zaista neverovatna uzivo. U Ovom zooloskom vrtu postoje tri razlicite vrste, citaj razlicite nijanse roze.

Najbolje je naravno ostalo za kraj – pingvini. Zooloski vrt u Pragu je inace jedno od retkih mesta gde se ove zivotinje prirodno reprodukuju. Iz tog razloga stalno prosiruju njihovo “staniste”. Trenutno je u planu rekonstrukcija bazena, tj. prosirenje istog.

Sve ovo naravno nije ni stoti deo ovog zooloskog vrta. Ali eto, valjda sam bar malo uspela da docaram atmosferu. Ostatak slika mozete videti u galeriji na Bilketovom sajtu.

2 Comments

Prag – Rucak kao kod kuce

17/05/2007

Ovo mu nekako dodje kao nastavak prethodnog posta.

Posle “dogadjaja” sa jastogom u petak, sledila nam je iscrpljujuca celodnevna setnja sa nasim domacinom po zoo-u, u subotu. Neverovatna uzivancija kojom cu se detaljnije baviti u nekom drugom postu. Pre nego sto smo krenuli do zooloskog vrta imali smo traljavi dorucak u lokalnom Tesku kojim smo jednoglasno bili nezadovoljni. Nakon pola dana provedenog u predivnoj setnji umirali smo od gladi, opet jednoglasno. Tu nas dragi domacin predlozi kao opcije za rucak kineski ili persijski restoran. Mi smo do tada, od azijske kuhinje, imali iskustva samo sa japanskim restoranima i nesto nam nije bilo do pirinca toga dana, pa je kineski od pocetka imao slabe izglede. Mada je presudna odluka donesena nakon Bilketovih reci da je u persijskom restoranu hrana kao kod kuce i da imaju nesto sto ima ukus kao domaci hleb. Mmmmmmm…. domaci hleb :). Pecem ja ovde razne lepinje, pogacice, razvlacim i kore za pitu, ali domaci hleb… mmmmmmmm :).

Ulazimo u restoran… ambijent domacinski, tiha persijska muzika u pozadini, fini persijanci te usluzuju, sve bas potaman. Ja sam u to vreme jos uvek bila skepticna da hrana moze biti bas kao domaca, a i domaci hleb… hm, nije bas realno. U meniju jela grupisana po stepenu ljutosti, sa odvojenim vegeterijanskim delom :). Malo su mi znacila ta imena, totalno nepoznati pojmovi bez ikakvog opisa sadrzaja. Sa mesnatim delom je lakse. Ime grupe uz koju je objasnjeno koliko je ljuto, i ispod toga nabrojane vrste mesa sa sosovima. Ali najbitniji su prilozi u njima je ono sto ima ukus kao domaci hleb… i ime mu je nan :).

Donesose hranu, zaista bogovsku sa predivnim nanom… mmmmm…

Ovo na prvoj slici, sto sam ja jela, ima ukus zaljucenog prebranca pored koga je nan :), a ovo na drugoj je neka ljuta govedina kojom je Miljan bio odusevljen. Slika Bilketove slatke piletine s karijem je ispala suvise mutno pa je nisam ubacila :(, ali tvrde da je bila mnooogo dobra ;)

Eh, a racun prava sitnica, posle onog jastoga, sve mi je kao za dzabe ;), negde oko 650 kruna, cetiri glavna jela (Miljan je bas bio gladan, pa je posle “zasladio” piletinom), salata, cetiri nana… mmmmmmmmmm… i pice.

Pa eto savet za sve raseljene Srbe, jedite po persijskim restoranima, klopa je kao kod kuce :)

6 Comments

Prag – Rucak za 100 eura

14/05/2007

… ili ti Kada si ovca nek’ te sisaju

U Brnu je vrlo lako (citaj jeftino) biti turista. Kada smo se doselili ovde, prvih desetak dana smo proveli u hotelu i rucavali uglavnom po restoranima. Razlika u ceni izmedju “elitnog” restorana i lokalne kafane nije velika, a kvalitet usluge zaista pokriva razliku u ceni. Cene i u tim boljim restoranima su ispod onih na koje smo navikli u Beogradu, s toga se nikada ne mislimo mnogo oko izbora mesta na kojem cemo napuniti stomake. U kojem god da zavrsimo, klopa je uvek ukusna a cena u nekim ocekivanim granicama.

U petak rano krenusmo u Prag s namerom da pozavrsavamo neke poslove i posetimo neke ljude (ustvari, uvalimo se coveku u stan na tri dana :) Ali posto je sam rekao da je uzivao (kakav mazohista :)), uvalicemo mu se opet.
Posle pozavrsavanih poslova u srpskoj ambasadi, iscrpljeni idiotlucima salterske radnice, krenusmo da utolimo glad u nekom od restorana tik uz Karlov most. Sama lokacija vec obecava provod, ali nekako kroz glavu ti prolazi da glavno jelo ne moze biti vise od 300-400 kruna (puta 3 za dinare), pa ajde na lepom je mestu, uz reku, sunce sija, romantika… vredno je toga (valjda?). Sedosmo mi u bastu nekog ribljeg restorna, gledamo meni, imaju odvojen vegeterijanski meni pa sam ja odusevljena, imaju Guinness pa je i Miljan odusevljen, prava idila :). Al’ ne lezi vraze, iz menija ispade “dodatak”. Dodatak tipa, kreiraj sam svoj rucak, izaberes meso, prilog i sos po svom ukusu. Gledamo mi tako i na kraju slozismo: jastog (265 kruna), nesto kao pire na maslacu (75 kruna) i preliv (35 kruna), s obzirom da je moja pasta bila oko 300 kruna, jastog ispade dzabe. Taman sto narucismo, poce neka vetrina da duva, trese nam se suncobran, prasina leti na sve strane, pa smo morali da udjemo u restoran… trebalo je da naslutimo da se pise nesto lose.
Kada videh enterijer, pomislih, pa stvarno ovaj rucak i nije tako skup. Slike ce najbolje docarati ambijent…

Donesose klopu i navalismo. Hrana savrsenog ukusa i mirisa i izgleda i… svega ostalog posluzena u tako lepom ambijentu, potpuno uzivanje.

I onda… donesose racun… cena oko 2500 kruna… :o …:o …Zasto mi niko nikada nije objasnio da je jastog tako skuuup i da mu je cena izrazena na 100g?! To valjda treba da pise negde na meniju, ne jedemo mi jastoga svaki dan.
…sva sreca pa smo oboje laki na bacanje para i gubitak istih nas ne pogadja uopste ;) pa nas je ovaj dogadjaj zasmejavao veci deo vikenda :).

2 Comments

Konji vrani…

10/05/2007

U Brnu se uvek nesto desava. Tesko da coveku ovde moze biti dosadno. Prosle nedelje je odrzan Antiglobalisticki skup – Protest fest. Gomila pijanih matorih pankera i burzujske besposlene, nazovi padavicarske dece. Znate one, panker sam sa krestom, ili sad ih ima i sa dredovima, cudno obucenih i vade super-ultra-fancy fotoaparate, kamere i sl. da slikaju one sto vise repuju nego pevaju o nekim idealima. Bljak :( Bilo je bas isprazno, totalno razocaravajuce. Ne znam ni sta sam ocekivala. Naravno na citav skup smo slucajno naleteli, setajuci po gradu. Bi mi zao, po ko zna koji put, sto sam krenula iz kuce bez fotoaparata.

I tako ovog vikenda opet krenemo u neku besciljnu setnju dok nas noge ne izdaju ili ne ogladnimo :P, kad ono… naletimo na konje. I sta bi drugo, krenemo za konjima… kad ono konjsko takmicenje. Bira se super konj, a super konj je onaj koji moze najvise da skoci ili najbrze da preskoci sve zadane mu prepreke. Ovog puta sam bila pametnija i ponela fotoaparat pa slede slike nekih mnogo lepih super konja u akciji…

Kao mala sam obozavala da gledam ovakve stvari na TV-u, i eto ukazala mi se prilika da vidim i uzivo. Mada je u trenutku bilo prilicno mucno. Jedan od konja se ukopao ispred jedne od barijera, pa ga je dzokej izmlatio :( Ne znam zasto skota nisu diskvalifikovali.

A za kraj posta jedna, sve samo ne pankerska pesma, sa konjima naravno:

Čiji li su ono konji vrani
Pred birtijom stoje zauzdani
Moje drago, dobre konje ima
Ej, da mi se voziti sa njima
Svi mi vele da ljubim bećara
Koji mene sa ženama vara
Selo moje što te to zanima
Kad me moje drago rado ima
.

No Comments
This blog is protected by Dave\'s Spam Karma 2: 41313 Spams eaten and counting...