I never stick around quite long enough to make it...
*Dido - Life For Rent _______________________
Home
Contact
Categories:
Meta:
Archives:
- June 2010
- May 2010
- April 2010
- August 2009
- July 2009
- May 2009
- March 2009
- February 2009
- November 2008
- October 2008
- August 2008
- July 2008
- June 2008
- May 2008
- March 2008
- February 2008
- January 2008
- December 2007
- November 2007
- October 2007
- September 2007
- August 2007
- July 2007
- June 2007
- May 2007
- April 2007
- March 2007
- February 2007
- January 2007
- December 2006
- November 2006
- October 2006
Photos:
ArgentinaPeru
Bulgaria
Serbia,Divcibare
Serbia,Kursumlija
Previous itinerary:
South America _______________________Putevi i zemlje ne naucise nas vise nicemu sto vec i sami ne znamo, nicemu sto ne mozemo oslusnuti u sebi samima u nocnome miru.
*Amin Maluf - Baldasarovo putesestvije
Prag – Rucak kao kod kuce
Ovo mu nekako dodje kao nastavak prethodnog posta.
Posle “dogadjaja” sa jastogom u petak, sledila nam je iscrpljujuca celodnevna setnja sa nasim domacinom po zoo-u, u subotu. Neverovatna uzivancija kojom cu se detaljnije baviti u nekom drugom postu. Pre nego sto smo krenuli do zooloskog vrta imali smo traljavi dorucak u lokalnom Tesku kojim smo jednoglasno bili nezadovoljni. Nakon pola dana provedenog u predivnoj setnji umirali smo od gladi, opet jednoglasno. Tu nas dragi domacin predlozi kao opcije za rucak kineski ili persijski restoran. Mi smo do tada, od azijske kuhinje, imali iskustva samo sa japanskim restoranima i nesto nam nije bilo do pirinca toga dana, pa je kineski od pocetka imao slabe izglede. Mada je presudna odluka donesena nakon Bilketovih reci da je u persijskom restoranu hrana kao kod kuce i da imaju nesto sto ima ukus kao domaci hleb. Mmmmmmm…. domaci hleb :). Pecem ja ovde razne lepinje, pogacice, razvlacim i kore za pitu, ali domaci hleb… mmmmmmmm :).
Ulazimo u restoran… ambijent domacinski, tiha persijska muzika u pozadini, fini persijanci te usluzuju, sve bas potaman. Ja sam u to vreme jos uvek bila skepticna da hrana moze biti bas kao domaca, a i domaci hleb… hm, nije bas realno. U meniju jela grupisana po stepenu ljutosti, sa odvojenim vegeterijanskim delom :). Malo su mi znacila ta imena, totalno nepoznati pojmovi bez ikakvog opisa sadrzaja. Sa mesnatim delom je lakse. Ime grupe uz koju je objasnjeno koliko je ljuto, i ispod toga nabrojane vrste mesa sa sosovima. Ali najbitniji su prilozi u njima je ono sto ima ukus kao domaci hleb… i ime mu je nan :).
Donesose hranu, zaista bogovsku sa predivnim nanom… mmmmm…


Ovo na prvoj slici, sto sam ja jela, ima ukus zaljucenog prebranca pored koga je nan :), a ovo na drugoj je neka ljuta govedina kojom je Miljan bio odusevljen. Slika Bilketove slatke piletine s karijem je ispala suvise mutno pa je nisam ubacila :(, ali tvrde da je bila mnooogo dobra ;)
Eh, a racun prava sitnica, posle onog jastoga, sve mi je kao za dzabe ;), negde oko 650 kruna, cetiri glavna jela (Miljan je bas bio gladan, pa je posle “zasladio” piletinom), salata, cetiri nana… mmmmmmmmmm… i pice.
Pa eto savet za sve raseljene Srbe, jedite po persijskim restoranima, klopa je kao kod kuce :)
6 Responses to “Prag – Rucak kao kod kuce”
Leave a Comment
May 18th, 2007 at 13:47
Mala korekcija, u pitanju je pakistanski restoran :) Hrana je prva liga i ima ukus!
May 18th, 2007 at 14:07
Hvala na ispravci ;) Mora da me omamila dobra klopa, pa sam pobrkala loncice :D
May 22nd, 2007 at 10:43
Kad ce biti slika?:D
May 25th, 2007 at 13:45
Zdravo,
Da li radis u HPS, S&C, HBS, HA ili IMC?
Mozda bismo mogli da uspostavimo neku poslonu saradnju za teritoriju Srbije.
Javi na email.
Pozdrav!
May 27th, 2007 at 21:40
Hehe, tako ja na sva usta hvalim indijsku i libansku kuhinju, ko nije probao nije ziveo:))) Imam u postu o Njujorku detalj sa indijskim restoranom, pa ako si gladna, svrati:)
May 28th, 2007 at 17:38
Mmmm… evo idem odmah na tvoj sajt da jedem :)))