I never stick around quite long enough to make it...
*Dido - Life For Rent _______________________
Home
Contact
Categories:
Meta:
Archives:
- June 2010
- May 2010
- April 2010
- August 2009
- July 2009
- May 2009
- March 2009
- February 2009
- November 2008
- October 2008
- August 2008
- July 2008
- June 2008
- May 2008
- March 2008
- February 2008
- January 2008
- December 2007
- November 2007
- October 2007
- September 2007
- August 2007
- July 2007
- June 2007
- May 2007
- April 2007
- March 2007
- February 2007
- January 2007
- December 2006
- November 2006
- October 2006
Photos:
ArgentinaPeru
Bulgaria
Serbia,Divcibare
Serbia,Kursumlija
Previous itinerary:
South America _______________________Putevi i zemlje ne naucise nas vise nicemu sto vec i sami ne znamo, nicemu sto ne mozemo oslusnuti u sebi samima u nocnome miru.
*Amin Maluf - Baldasarovo putesestvije
Dragon Boat
Ovog vikenda smo konacno mrdnuli malo iz kuce. Prethodnih nekoliko smo proveli radno, zavrsavajuci sve ono za sta nisu dovoljni onih 40 radnih sati nedeljno. Ja sam planirala da vikend provedemo u nekoj maratonskoj setnji, ali smo u zadnjem trenutku promenili planove zbog prijatelja. Na kraju smo zavrsili u banji Ostrozska Nova Ves na jugu Ceske, na takmicenju Dragon Boat. Ako se ne varam, u pitanju je bilo medjunarodno takmicenje, na 100, 200 i 2000 metara.

Sem profesionalnog dela takmicenja za zene i muskarce, jedan deo je bio namenjen i nadmetanju timova razlicitih kompanija. Ovi kompanijski timovi su bili mesoviti, i u timu je moralo biti bar 4 zene. To je “naravno” bio jedan od kljucnih razloga ne tako sjajnog plasmana Skodinog tima, za koji je moj prijatelj veslao. Ponekada se pitam, kako sam uspela da ostvarim tako dobro prijateljstvo sa sovinistom ;).

U svakom timu je bilo 20 veslaca, sa kormilarom na kraju i bubnjarom na pocetku koji im je davao ritam. Ovi bubnjari su mene mnogo vise odusevljavali nego veslaci. Valjda zbog toga, sto su bubnjari zapravo bubnjarke sa krestavim glasom i istini na volju ne preteranom nadarenoscu za zadavanje ritma.

I da me neko sada pita, ko je ucestvovao ili pobedio ne bih znala, mi smo tamo bili samo da se malo druzimo s mojim kolegom i njegovom devojkom. A kako je njemu srce ocigledno jos uvek u Skodi, za koju je veslao, za istu smo mi morali da navijamo :).

Ceo dan smo prakticno proveli na jezeru, ako izuzmemo 2 sata koliko nam je trebalo da skoknemo do banje da nesto pojedemo. Cesi su inace vrlo slicni Srbima po izboru hrane koja se moze pojesti na ovakvim drustvenim dogadjajima, red kobasica, red pljeskavica, snicli, krmenadli… jos da je neko zalozio vatru i okretao prase ili vola… veselju kraja ne bi bilo. Sve to se naravno zalivalo pivom, na nekih 30 stepeni.

I naravno, opet sam uspela da izgorim :(.
8 Responses to “Dragon Boat”
Leave a Comment
August 13th, 2007 at 12:50
I ja izgorim za sekund sve i kad se mazem.
Nego mislim da je veslanje mnogo zanimljivo, a nikad se nisam okusala osim jednom, vrlo neslavno, na vestackom jezeru u Njujorku:))
August 13th, 2007 at 18:18
Meni se ucinilo prilicno napornim. Veslaci moraju stalno da prate ritam, da paze na potencijalno stvaranje talasa. Pa uz sve to citava organizacija oko raspodele masa, tehnika veslanja i slicno…
Mada, ako si sa dragom osobom u romanticnoj voznji jezerom onda pretpostavljam da moze biti pravo uzivanje :D
August 14th, 2007 at 18:58
Ha! Romanticna voznja jezerom! E sad si me povukla za jezik:) Ovo nisam ukljucila u pricu iz Njujorka, i svaki put precutim ali sad moram da ispricam. Ta romanticna voznja jezercetom u srcu Menhetna, znas ona sto se cesto vidi u filmovima, zaljubljen par, camac tiho klizi po vodi, pticice cvrkucu.. sve to. Kod nas je to izgledalo ovako: usao Juga u camac i zauzeo veslacko mesto. Ja jos nisam ni sela posteno a on je vec zapenio onu vodu oko nas. Sta radis bokte, kako sta radim jel\’ vidis da ce onaj da nas prestigne? \
August 14th, 2007 at 19:02
“Onaj” je sredovecni covek koji u camcu vozi zenu, dete i pretpostavljam, tastu. Otisnuo se sekund pre nas i zbog toga je u “prednosti”. Daj bre reko prekini da talasas, hajde opusteno, kaze – ne mogu, moram da ga stignem, blam. Ja vozim samo tebe a on njih tri. Nakon sto ga je stigao, novi cilj je bio valjda da se u sto kracem roku oplovi celo jezero uzduz, popreko i u krug. Prsti ona voda na sve strane, ja polumokra a bogami i on, zadihao se, zacrveneo se, oznojio se, cudo jedno, svi oko nas lezerno razgledaju okolis, samo Juga dosao na takmicenje, ne zna se sa kim:)))
Pravo da ti kazem, uopste nije bilo romanticno ali je bilo strasno smesno. Kada sam konacno ja preuzela vesla, istog smo se trena zapleli u neku trsku.
Ne znam da li sam nekad pomenula da je Juga takmicarski tip i da sto god radi mora da radi deset puta bolje od drugih, inace nece ni da radi:)))) Tako smo mi u jednoj sablonskoj situaciji ( sve idu da veslaju na to jezerce kad dodju na Menhetn) ipak imali jedinstveno iskustvo:)))
August 14th, 2007 at 19:45
Sta reci?, sem … zacenih se od smeha
:D:D:D:D:D:D:D:D
August 14th, 2007 at 20:44
Ja sam vristala od smeha dok se to desavalo, oboje smo, samo sto iz camca nismo ispali, i svaki put kad se setim pocnem da se smejem, narocito kad prepricavam:))) Sve je snimljeno kamerom i njegovo takmicenje i moje batrganje po trsci.
August 14th, 2007 at 20:50
Pa to mora da se vidi :D. Ako neces da objavis na blogu jer je suvise privatno… onda cu morati na spisak “Sta obavezno uraditi u zivotu” da pridodam – upoznati Sashu i dragog joj, zapoceti familijarno druzenje sve sa ciljem sticanja poverenja, kako bi se dokopala snimka :D:D.
August 15th, 2007 at 12:23
:)) Upravo zato nisam objavila. Ne bi mi oprostio.