I never stick around quite long enough to make it...
*Dido - Life For Rent _______________________
Home
Contact
Categories:
Meta:
Archives:
- June 2010
- May 2010
- April 2010
- August 2009
- July 2009
- May 2009
- March 2009
- February 2009
- November 2008
- October 2008
- August 2008
- July 2008
- June 2008
- May 2008
- March 2008
- February 2008
- January 2008
- December 2007
- November 2007
- October 2007
- September 2007
- August 2007
- July 2007
- June 2007
- May 2007
- April 2007
- March 2007
- February 2007
- January 2007
- December 2006
- November 2006
- October 2006
Photos:
ArgentinaPeru
Bulgaria
Serbia,Divcibare
Serbia,Kursumlija
Previous itinerary:
South America _______________________Putevi i zemlje ne naucise nas vise nicemu sto vec i sami ne znamo, nicemu sto ne mozemo oslusnuti u sebi samima u nocnome miru.
*Amin Maluf - Baldasarovo putesestvije
Zlatibor
Poseta Srbiji u dve nedelje se najcesce pretvara u jurcanje od jednog do drugog, prejedanje po rodbinskim kucama i prepijanje po kafanama. Na kraju se kuci uvek vratim umornija nego sto sam bila pre “odmora”, lecim gorusicu danima, a podocnjake nedeljama.
……
Odmor nije odmor, ako se do njega ne prelece okean, ako se ne uniste cipele od veranja i pentranja po nekim samo na slikama vidjanim pejzazima, ako i posle 2-3 godine srce ne krene da lupa kao ludo dok gledas slike sa putovanja dok poskakujes od srece naglas se prisecajuci ljudi koje si upoznao i predela koje si obisao:”E, a ovde smo…”; “A jel se secas kada smo…”; “To je stvarno bilo…”. Pa dobro… za mene bar, odmor je vreme kada prikupljam energiju za teske trenutke, za dosadne trenutke, za onaj period kada sam sva kenjkava i nikakva… onda samo zatvorim oci, i eto me opet na vrhu planine, u centru pustinje, ispred vodopada ili na obali okeana… isti oni mirisi mi golicaju nozdrve, cujem iste zvuke, vidim iste ljude… I mora taj odmor da traje dovoljno dugo da zaboravis na ruzni deo sveta, da sva tvoja briga bude da nadjes najveci kaktus, najegzoticnijeg leptira ili najcudniji cvet za slikanje…
……
U petak vece zove Miljana drug:
- … bla bla… ovaj jedan sto je trebalo da krene je dobio upalu pluca… bla bla… da li ste raspolozeni da skoknete s nama do Zlatibora na par dana?
- Cekaj da pitam Maricu, zovem te za desetak minuta.
(Ja vec nazrela o cemu se radi, i gledam ga rasirenim okicama kao presrecno kucence. Smesi nam se mini-mini-mini odmor ali ipak odmor :D. Odmoru se u dane ne gleda, bar ne na pocetku.)
- (jedva minut kasnije) Mi se vec dogovorili. Idemo! :D

……
Usput shvatam, da je to prvi put da idem na Zlatibor, da ga je Miljan opisao kao najgore selo (bar ono sto se centrom naziva), ali odusevljenje ne posustaje. Nakon par sati voznje sto-ga-Velja-izgradio putem do Cacka i sta-Velju-briga-za-sve-posle-Cacka putem, stigosmo do odredista. A tamo… ma sve kao u bajci. Sneg prekrio sve one ruzne, neplanski gradjene vikendice, mini “hotele” i ostala sklepanija krcata turistima u vreme sezona, pa svo to ruglo sakriveno dovoljno debelim snegom, slabo osvetljene ulicice ukrasene novogodisnjim ukrasima i borovi cije se granje pod teretom snega savilo do zemlje, promenise totalno izgled ovog mesta. Te tako nista nije bilo ni ruzno, ni prljavo, ni pretrpano, ni neukusno… nego bas onako zimski bajkovito.

……
Gotovo sve bi bilo idealno da nas shvatanje higijene i komfora tipicnog apartman-izdavaoca nije ubrzo spustilo na zemlju. A kako to tipican apartman-izdavaoc zamislja idealan apartman? Pa kao mesto sa cak dva televizora, dvd plejerom i video rekorderom, ali zato toaletom koji je sve samo ne praktican za upotrebu. Da li to pokazuje koliko je njemu nebitna higijena pa je to mesto u koje samo treba smestiti klonju nekako?, ili pak covek samo misli da je uzivancija srati i tusirati se u isto vreme. A i to sranje postaje problematicno, kada ti neka voda kaplje sa plafona direktno za vrat, prolazeci na svom putu preko plafonjere. Necu sada prepricavati teorije koje su Danilo i Miljan razvijali o izvoristu iste. Tu mukama naravno nije kraj, jer ili je bojler suvise mali ili ga dele svi apartmani, tek tople vode ima dovoljno da se splacite, o kupanju tipa opracu kosu i telo u cugu nije moglo ni da se masta.
Imam utisak da je dizajner kupatila dok je osmisljavao isto, imao u glavi sliku muskarca koji kenja na toj solji zavrnutih nogavica, dok mu zena pere noge u lavoru klececi bas tako da joj ona voda sa sijalice pada tacno na potiljak, ili bar neku slicnu perverziju. Eh, to kupatilo me nateralo da u Novu Godinu udjem s masnom kosom. No ajde sto sam tako nikakva docekala 12 sati, nego zar ispred Zeljasa da se tako prikazem? :P, a covek nas udostojio svojim pevanijem na tom debelom minusu.
…….
Nismo se dali. Zeljka smo ubili dobrom rakijom, na kraju smo cak zakljucili da peva ko slavuj :P i da je bas fini mladic. Ta rakija je ubila i onu hladnocu, nekako bude ti lakse… ne znas zbog cega vise ne osecas prstice, ali to nije ni bitno, bitno je da te ne boli :D. Mrzovolju zbog kupatila smo ubijali setnjom pa okolnim brdima. Zbog tog dela je vredelo otici na Zlatibor, vredelo je naravno i zbog druzenja s Danilom i Sanjom ;) samo to vec prelazi u too much personal, pa cu taj deo sacuvati u srcu.
…..
Na zalost imali smo samo dva dana, od toga smo prvi proveli uzivajuci u snegu i zimskim carolijama tipa sankanje, grudvanje i valjanje po snegu.





Poslednji dan 2007. godine proveli smo upravo onako kako najvise volimo, setajuci po planinama. Setnja po golim planinama i prija najvise zimi. U dolini, centru sela, bila je velika magla i prilicno hladno tog jutra. Krenuli smo negde oko devet sati, proveli sat vremena u obliznjem kaficu ispijajuci jutarnji espreso i cekajuci da malo otopli. Kako po ovom delu nismo brdarili (planinarili je cini mi se previse velika rec za Zlatibor) ranije, a dan pre toga instinktivno krenusmo ka Cigoti i stigosmo samo do spomenika, i ovaj dan krenusmo istim putem. Na putu do spomenika je vec bila prilicna guzva, mi nismo u to vreme tacno znali kako se zovu okolni vrhovi, samo nam se nekako to brdo koje smo videli u daljini prethodnog dana cinilo primamljivo. Setnje zimi uvek traju mnogo krace, u njih se krece kasnije, i vraca se ranije. Kada padne mrak ili se spusti oblak, na brdima prekrivenim snegom, sve nekako izgleda isto.


Usledila je jednocasovna, lagana setnja, zastajkivanje na svakih par metara. Povremeno smo samo stajali u mestu, osluskivali vetar i pokusali da ga udisemo, onako hladnog dok cepa nozdrve, i predivno mirisljavog; gledali u nebo bistro plavo, isarano tankim, skoro providnim oblacima ili pak pokusavali da zarobimo neke trenutke fotografijama.


Negde u blizini prvog vrha nadjosmo i novog prijatelja. On je taj dan vec tri puta osvajao vrh. Silazio po nove setace, pratio ih do vrha, a onda se vracao po novu grupu.

Kada smo stigli do Glavudze duvao je jak vetar, tek odatle smo videli koliko je dug taj Cigota Venac i koliko nas vrhova jos ceka posle njega. Odatle se pruzao predivan pogled u pravcu Ribnice, i suprotno ka Rudinama.Produzismo jos malo dalje ka Jedinom Boru. Do tada se vec magla uveliko podigla, u pocetku je bila troma, kao da nije htela da se udaljava od centra sela, ili nas je samo pustila da uzivamo u cistom vidiku neko vreme. A zatim nam je priredila najlepsu sliku koju covek moze da dozivi na planini. Nije mi prvi put da prisustvujem takvom prizoru ali osecaj je uvek isti, samo vi na svom bezbednom ostrvu, iznad vas cisto plavo nebo, u isto vreme sibani hladnim vetrom i obasjani jarkim suncem, gledate u to maglovito more iz koga se u daljini izdizu neka druga usamljena ostrvca.



Na zalost, ista ta magla vas tera da se ubrzo vratite u selo, vidljivost je bila jedva desetak metara, i sve nam se cinilo isto. Utabanim stazama se vratismo u dolinu, koja je izgledala tmurno i hladno, jer je isti onaj oblak sada skrivao sunce. Predivna setnja, ali na zalost prekratka.

…….
Prva dva dana 2008. godine proveli smo putujuci. Treceg konacno stigosmo kuci, da prezivljavamo ove manje zanimljive dane, planirajuci sledece putovanje :).
20 Responses to “Zlatibor”
Leave a Comment
January 8th, 2008 at 18:35
e draga moja sve vam najlepse zelim u 2008 pa i dalje!!!
slike su apsolutno genijalne…bas mi se svidjkaju
ja sam sada kod kuce i imam upola manje nego vi, samo 6 dana…vec pola proslo, fuj…
pozdrav
January 8th, 2008 at 19:24
Sjajne su slike, iako ja zimi jurisham na skijaske staze,a leti planinarim,ne bih imala nista protiv jednog takvog mini odmora kakav ste vi imali. Zelim ti sve najlepse u ovoj godini, i da putujeteeee gde god mozete( kad sam ja vec limitirana ;) )
January 8th, 2008 at 21:43
nema boljeg odmora od onog za vreme “odmora” :) sjajne fotke
January 8th, 2008 at 23:03
Eh, eh … hvala svima… :D
wtf,
Popili ti tamo kafu u Grinetu?, mi za 5 dana u Beogradu nijednom nismo uspeli da uhvatimo slobodan sto :-/.
Videla sam doduse reklamu za Grinet dok smo bili u Novom Sadu ali ne naletesmo na njega, a bilo je previse hladno da setkamo i trazimo ga.
Jagodice,
to sto te limitara je toliko cakano, da mu ove planine nisu ni prineti ;)
bslp,
ajd’ sad lepo vrati istom merom fotkama sa Jamajke :D
January 8th, 2008 at 23:08
Jao kako su lepe slike !!!!! Za uramiti:)))
January 8th, 2008 at 23:17
Super su slike… Zlatibor je divan kad se malo udaljiÅ¡ od te turistiÄ?ke gungule. Mi imamo kuću u jednom selu 20km delje, i to je prava stvar. ujutru vidiÅ¡ ljude koji vode krave i ovce na paÅ¡u, pa Ä?ujeÅ¡ petlove… ma milina. jedino higijena nigde nije baÅ¡ savrÅ¡ena. Al za par dana-pa kome treba Ä?ista kosa?:)
January 9th, 2008 at 09:48
Sjajne fotke.
Nema nista bolje nego mokrog dupeta uleteti u kucu :)
A rumen!
January 9th, 2008 at 12:46
Kujna,
joj kako ja volim te kuce na selu daleko od turista, mada nije se tesko distancirati ni ovako, cim predjes 2-3 km ostajes prakticno sam ;)
A ova higijena me pogodila zato sto je cena apartmana po danu bila 80 evra i apartman je bio bas super opremljen, i zaista me je zaprepastila logika tog lika da ti izdaje nesto kao fancy a ovamo kupatilo totalni krs.
Mada generalno, ja bih radije spavala u nekom planinarskom domu ili satoru, a higijenu ostavila da me ceka kod kuce ;)
etotako,
bas sam razmisljala da stavim neku od rumenih slika, cak mi se na toj slici i inje uhvatilo po kosi :)
January 9th, 2008 at 22:36
Au, 80 evra je mnogo! Baš mnogo.
January 9th, 2008 at 23:32
Jeste, ali trazili su smestaj nesto bas pred Novu Godinu, zato je valjda tolika cena bila.
To vec spada u kategoriju “srpska posla” ;) Al’ ajd, ne bih ni spominjala da kupatilo nije bilo totalni krs.
January 10th, 2008 at 08:14
Prelep tekst, bas mi je pomisao na pitomi lepi Zlatibor zagrejala srce. :)
Sve najbolje u Novoj 2008 i da ostvaris sve sto pozelis. :)
January 10th, 2008 at 09:12
Majo,
Hvala :D
I ja tebi iskreno zelim da uzivas u ovoj godini, mada mi se takve zelje mladim mamama cine suvisne. Vama se osmeh verovatno svakako ne skida sa lica :)
Inace, dok sam bila u Srbiji sestra me izgrdi kako sam pocela da smaram po blogu i da bi trebalo da se ugledam na tvoj blog ;)
Tako da zapni u ovoj 2008. neko u Srbiji jedva ceka da te cita :D
January 10th, 2008 at 17:45
Nema boljeg odmora od neplaniranog.
Baš mi je drago da ste uživali.
SliÄ?ice su prelijepe, a meni snijeg jedino u ovom obliku, na fotografijama ,odgovara ;)
January 12th, 2008 at 00:58
Marice, tekst je fantastican a slike ocaravajuce…Pogotovu ona fotka sa “ostrvima” u magli. Da nema fotografija, dovoljno bi bilo citati storiju pa da se pred ocima stvori slika Zlatibora pod snegom. A necu da kazem da bi tekst pored fotki bio suvisan jer tada ne bismo saznali za biser ponude – kupatilo ;)
Iskoristicu ovu priliku da tebi i Miljanu pozelim povoljne vetrove i mirna mora za nove ekspedicije u 2008.
p.s. Ovaj blog je jedan od retkih koji je zasluzio svoje mesto u “My Favorites” na mom browseru.
January 12th, 2008 at 11:27
Kristina,
Sreca tvoja da si daleko, da si malko blize pokazala bih ti ja cari snega ;) Kazu da se ta istinska ljubav prema snegu javlja tek kada te neko dobro istim umije ;)
Bojane,
Hvala na lepim recima i zeljama :)
Nadam se da ce i tvoje more biti mirno bas onoliko koliko ti odgovara ove godine, a vetrovi duvati samo u ledja ;)
January 27th, 2008 at 23:12
Kao i uvek, prelepe fotke :)))
February 20th, 2008 at 15:32
E, Marice, ja vec 2 godine pricam kako je Zlatibor fantasticno mesto, narocito zimi. Zaboravi na klonju, bitno je da zidovi nisu tanki!
August 24th, 2008 at 14:05
ajoj
January 10th, 2009 at 19:45
slike su fenomenalne…….!!!!!!
January 10th, 2009 at 20:06
Hvala :)