Leto u Frankfurtu
by Marica on 23/07/2009Pada kiša. Opet.
Padala je ceo vikend, padala je juce, padala je noćas. Od kada je počelo leto oznojila sam se ukupno 0 puta, bila nervozna zbog vrućine 0 puta i nisam mogla da spavam od vrućine, zamislite opet 0 puta.
Nedostaju mi barice po tasteri nastale usled silnog znojenja pored kompijutera. Nedostaju mi komarci. Nedostaje mi ona vrućinčina od koje gubim apetit.
Ne jedu mi se lubenice. Nisu mi se jele jagode. Trešnje nemaju isti ukus na 20 stepeni.
Izlazim jutros iz metroa i počinje kiša. Po odeći mi oni odvratni tragovi od krupnih kapi kiše. Nebo opet sivo. Moj veš opet mokar na terasi stoji. Pitam se: hoće li se ikada osušiti?
- Ako dođem danas kući mokar, definitivno se selimo.
- Jebem ti zemlju bez Sunca
- I mora…
- U kojem može da se kupa
- Pa nisam se ja za džabe iz Srbije selio
- Čim se Crna Gora odvojila…
- U Češku :P
I tako vodimo nas dvoje isprazne razgovore skoro svako jutro, jer skoro svako jutro pada kiša. Kada ne kukam Miljanu na odsustvo vrućine tu mi je uvek moja draga Kejt:
- Ajde da se pravimo da smo Nemci, idemo na plažu i glumimo da nam je vruće na 20 stepeni..
- Jeeeee ajde
- Hocemo da nosimo sandale s otvorenim prstima?
- Ah bolje japanke idemo na plažu
- Buuuuuhahahaha plaža
Iz dana u dan patimo svi mi ne Nemci za Suncem i letom, za letnjim opekotinama, za majicama na bretele i kratkim suknjama, neki i za morem.
There are 10 comments in this article: