ili opet nismo videli pećine

Od kada smo stigli u Česku ja planiram da obiđemo Moravski Kras kako bih posetila pećine. To je bila jedna od prvih stvari koju sam našla surfujući po netu kada smo se doselili. Ali kako je tada bila zima, a pećine su u to vreme zatvorene, morali smo da sačekamo neko lepše vreme. I dođe lepše vreme, ali ja ih još uvek nisam videla. Inače, to je na nekih pola sata busom ili vozom od Brna, da stvar bude još više deprimirajuća. No dobro, ne očajavam ja toliko što ih nisam videla, ima dana. Sledeći vikend npr. Druga stvar me muči. Imam jednog vrlo finog kolegu, koji je iz Brna a voli i da planinari, šeta okolo, vozi bajs i sl. i predeo mu je više nego poznat. E pa taj fini kolega obično ima živaca da sedi sa mnom i objašnjava mi do detalja gde šta ima da se vidi, kako koja trasa izgleda uživo (mislim na sve one plave, žute, zelene i crvene linije ucrtane na mapi), koji prevoz da koristim da negde stignem i sl. Sada već sve to mogu i sama, ali u početku mi je njegova pomoć bila i više nego korisna. I odavno je on meni sve potanko objasnio oko tih pećina, ali…
Prvi put kada smo išli, karta je bila kod mene, pa smo se izgubili. I završili na skroz pogrešnoj stazi. Kada smo shvatili da se nešto ne uklapa već smo bili predaleko da bi se vraćali. Od tada Miljan drži mapu u rukama, što za posledicu ima da smo uvek na pravom putu, što je priznaćete krajnje dosadno. Znam, loše se orjentišem i teško mi je da priznam poraz, ali bar umem da kuvam.
Juče smo opet pokušali da vidimo pećine, ali smo kasno krenuli. Nosili smo novi aparat, što znači bili silno usporeni jer smo slikali naokolo, tako da nam je trebalo jedno 5 sati da pređemo 10 km i ne stignemo da vidimo pećine pre zatvaranja.

Ove nedelje mi se taj mnogo fini kolega vraća sa odmora. I već mogu zamisliti našu konverzaciju u ponedeljak.

-Marice da li si putovala negde?
-Pa vidiš, hteli smo da vidimo te pećine. Sećaš se da smo se zagubili prošli put (taj podatak ga je silno zasmejavao danima).
-I kako ti se čini?
-Pa… nismo ih videli ni ovog puta.
-hahahaha

I tako. Verovatno će opet da se smeje danima. Ali, bar uveseljavam kolege.

I s pećinama i bez njih meni je Moravski Kras zaista predivno mesto. Za sada nemam ni vremena, ni volje da putujem negde dalje od Brna, ali mogu zamisliti kakvi su tek ostali predeli. Oni turistički popularniji, poput Češkog Raja i sl.

Ovo je otprilike trasa koju smo prešli. Krenuli smo od crvene tačke (Jedovnice Pila) i završili u Blansku. Ne verujem da ima više od 15-ak kilometara.

A ovo je otprilike ono u čemu smo uživali uz put.

Pentranje uz stene je inače vrlo popularan sport u ovom kraju. Oko naše zgrade postoje čak 3 velike sale sa zidovima za penjanje. Ko zna, možda se oprobamo u ovome uskoro.

Stari mlin u Rudicama.

Ovo je jedna od stvari koja me uvek fascinira iznova. Detalji. U seocetu sa svega nekih hiljadu duša, možda i manje, jedan ovakav detalj. Tako prosto a tako lepo.

Deo puta je vodio preko duge livade, što i nije neko uživanje na visokoj temperaturi. Ali svejedno, lep pejzaž.

I pred sam kraj opet predivna šuma.

Ova cesta je biciklistička staza. Uhvati me tuga ponekad, što ne znam da vozim biciklo, odnosno što imam toliki strah od vožnje istog.

Na kraju završismo u Blansku. To nam je nekako najzgodnije. Voz ide na otprilike pola sata do kasno u noć, pa ne moramo mnogo da se opterećujemo oko vremena. Grad je okružen predivnim šumama, tako da uvek možemo da računamo na to da ćemo na kraju pešačke ture sigurno biti oduševljeni. I na kraju najbitnije. Preko puta stanice nalazi se sjajna picerija sa odličnom hranom, pa znamo da nam sleduje i odličan obrok na kraju dana.

Comments:

  • 20/08/2007

    Као, добро кува, а онда заврше у пицерији.

    reply...
  • 20/08/2007

    Pa ne ocekujes valjda od mene, da tako jadna, umorna, iscrpljena, jos i kuvam…. ccc… muskarci.
    Necemo raditi nista sto ti nebi radio, samo cek da prvo stignemo do njih 🙂

    reply...
  • 23/08/2007

    Divne su ti slike, stvarno!!! Vidi se da je i aparat dobar. Hajde molim te reci mi da je Canon, ja sam veliki zagovornik Canona. Nikon mrzim iz dna duse, kao partizanovac Zvezdu:)))Divim se entuzijazmu sa kojim istrazujes svoju okolinu. Blam me da priznam koliko sam se malo trudila da vidim svoju.

    reply...
  • 23/08/2007

    A pecine, ma polako. Ima se kad:))

    reply...
  • 23/08/2007

    E hvala Sasha 😀
    Skitnja je verovatno jedna od retkih stvari u kojima uvek, i u svakom obliku uzivam 😀
    Naravno da je Cenon 😀 sta bi drugo bilo? Ko je taj nikon uopste? :))))
    Canon EOS 400D. Juce sam kupila i dodatni filter, tako da ce slike u buduce biti jos bolje 🙂

    reply...
  • 26/08/2007

    E dobro znaci moj covek:))) Canon all the way!

    reply...
  • 27/08/2007

    Hej, fotke su prelepe! Jel imaš možda ovu biciklisti

    reply...
  • 27/08/2007

    Uf, zao mi je sto sam svojim postom verovatno izazvala tugu u tebi :(, pratila sam tvoj blog i moje saucesce :(… Nisam tada ostavila komentar, jer neke stvari ne mogu da se komentarisu… Mene sve to strasno rastuzuje, cak i kada ljude ne poznajem licno…

    A slika naravno, moj je ponos da je na necijem desktopu 😉 … u rezoluciji 3888×2592 i to u tricavih 12,2 MB 🙂
    Mozes je skinuti sa: https://www.marica.org/velike_slike/

    reply...
  • 29/08/2007

    Hvala :/

    Hvala i za sliku, upravo sam je skinuo, ali mislim da ću je ipak malo smanjiti, jer bi moj Winblowz poludeo da treba da izrenderuje sliku od “tri

    reply...
  • 16/11/2008

    Moravski ? = MORAVSKÝ KRAS

    moravský jako mladý … máš tam chybu čurine

    reply...

post a comment