Da moram da naslikam Angkor, bile bi mi dovoljne plava za nebo, zelena za drveće i travu, siva za ruševine, i narandžasta za budističke monahe. Kao i deca, monasi vole da poziraju. Vole i da se smeše na slikama.
Za razliku od dece ne pružaju ruku i ne traže dolar. Neki od njih znaju da izvade fotoaparat i slikaju svetlu turističku decu. Naši majmunčići su njima egzotični koliko i njihovi nama. Turistička deca takođe ne pružaju ruku i ne traže dolar. I turistička deca vole da poziraju smešeći se.
Angkor je mesto puno osmeha.
elektrokuhinja
Lepo izgleda ta narandzasta na slikama.
mile
dobre fotke, na njima izgleda kao da je vreme tamo stalo.
Marica
Kujna, mnogo su prljavi zapravo. A i ta narandzasta se krece od zuckaste narandzaste, preko drecave narandzaste do tamno narandzaste. Na slikama se naravno to ne vidi 😉
Najsmesnija stvar od svega je da je moja sefica danas na posao dosla u narandzastim pantalonama sa sve narandzastom majicom 🙂
Mile, vreme tamo jeste stalo 🙂
Siniša
Je l’ se ova odjeća može nabaviti preko Amazona? 🙂
Marica
Sinisa ne treba ti Amazon. Samo se zavijes u narandzastu posteljinu 🙂