{"id":707,"date":"2012-10-19T13:14:17","date_gmt":"2012-10-19T05:14:17","guid":{"rendered":"https:\/\/marica.org\/?p=707"},"modified":"2024-04-16T03:35:53","modified_gmt":"2024-04-16T03:35:53","slug":"beriln-sudgelande-park","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/marica.org\/beriln-sudgelande-park\/","title":{"rendered":"Berlin: S\u00fcdgel\u00e4nde park"},"content":{"rendered":"

Sudgelende (S\u00fcdgel\u00e4nde) park se nalazi na jugu berlinskog naselja \u0160onenberg (Sch\u00f6neberg). Samo ime ve\u0107 upu\u0107uje na polo\u017eaj jer u bukvalnom prevodu S\u00fcdgel\u00e4nde zna\u010di Ju\u017eni teren\/reljef. Kad smo kod reljefa i ime naselja je izuzetno zanimljivo. Sch\u00f6neberg bi mogao da se prevede kao Lepa planina, no ako pogledate mapu Nema\u010dke uo\u010di\u0107ete da planina oko Berlina nema. Berlin je ravan da ravniji ne mo\u017ee biti. Ime naselja najverovatnije poti\u010de od prezimena prvih doseljenika (12 vek). U to vreme, prezimena su obi\u010dno bila vezana za zanimanje ili mesta odakle osoba dolazi, te su najverovatnije prvi stanovnici ovoga naselja zaista si\u0161li sa neke lepe planine. Mada, s obzirom na procenat pismenosti u to vreme, mogu\u0107e je da je u orginalu to prezime zna\u010dilo ne\u0161to sasvim drugo a kasnije zapisano tako da podse\u0107a na ne\u0161to, u ovom slu\u010daju lepu planinu.<\/p>\n

\"\"
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\"\"
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\"\"\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/p>\n

Nekada je na mestu dana\u0161njeg parka bila okretnica za vozove. Nakon drugog svetskog rata sve manje je kori\u0161\u0107ena, da bi kona\u010dno 1952. njena upotreba obustavljena. U narednih tridesetak godina, ova povr\u0161ina je le\u017eala prili\u010dno zapu\u0161tena bez konkretne upotrebe, te su je naselile ptice koje je nemogu\u0107e na\u0107i u urbanim sredinama. 1980. nema\u010dka \u017eeleznica, koja je bila vlasnik zemlje, je odlu\u010dila da napravi novu skretnicu. Me\u0111utim zbog sna\u017enih protesta lokalaca od plana se odustalo i vlasnik zemlje je postao grad Berlin koji i danas vodi brigu o parku.<\/p>\n

\"\"
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\"\"
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\t\"\"\t\t\t\t\t\t\t\t\t<\/p>\n

Park je maju\u0161an. Ima svega par kilometara u du\u017einu i mo\u017eda svega kilometar u \u0161irinu. U severnom delu parka drve\u0107e je izraslo tik uz \u017eelezni\u010dke \u0161ine, deformi\u0161u\u0107i se prilikom rasta, te na pojedinim mestima se \u010dini da su srasli u jedno. Taj severni deo je uglavnom po\u0161umljen brezama, koje su ina\u010de \u010deste u ovom kraju Nema\u010dke zbog vla\u017enog tla i ogromnog broja jezera. Kada se iza\u0111e iz gusto po\u0161umljenog dela, po\u010dinje duga gvozdena staza izdignuta oko metar iznad zemlje kako bi \u0161to manje uznemiravala stanovnike parka. Ovo je verovatno jedan od retkih parkova u Nema\u010dkoj gde postoje delovi trave po kojima je zabranjeno gaziti. Na kraju staze, tj. ju\u017enom delu parka nalazi se stara \u017eelezni\u010dka hala koja danas slu\u017ei kao umetni\u010dki prostor i stari vodotoranj. Kada se od vodotornja krene ka ju\u017enom izlazu odvaja se staza ka podvo\u017enjaku koji je poznat kao mesto gde jo\u0161 uvek neiskusni grafiti umetnici dolaze da usavr\u0161avaju svoj talenat. Ne\u0107ete na\u0107i nikakvu umetnost koja \u0107e vas ostaviti bez daha. Zidovi su uglavnom prekriveni imenima. No ipak, svidela mi se ideja da u Berlinu postoji bar jedno takvo mesto na kojem je dozvoljeno \u017evrljati po zidovima.<\/p>\n

\"\"
\n \"\" <\/p>\n

Park smo obilazili jedne septembarske ki\u0161ne i hladne subote, te nije bilo ba\u0161 mnogo ljudi u njemu. Da budem preciznija sreli smo jednog trka\u010da u \u0161umi, na severnom delu, i to je bilo sve. \u0160etaju\u0107i sami po tim gvozdenim stazama, imala sam utisak da se nalazimo u nekom vanzemaljskom prostoru. \u010cudni odjek na\u0161ih koraka je stvarao ose\u0107aj zatvorenosti, kao da \u0161etamo staklenim tunelom i posmatramo tu prirodu fizi\u010dki totalno odvojeni i izolovani od nje. Bilo je nestvarno i neprirodno odcepljeno od ostatka sveta. U\u017eivala sam u tim \u010dudnim ose\u0107anjima koje je mesto budilo u meni, no nisam sigurna da bi ose\u0107aj bio isti da smo se konstantno sa nekim mimoilazili na toj stazi, da nije bilo te specifi\u010dne ti\u0161ine usled odsustva ljudi i zvukova koji oni proizvode.<\/p>\n

\"\"
\n \"\" <\/p>\n

Kad smo stigli do stare \u017eelezni\u010dke hale, ljudi su po\u010deli da izviru sa svih strana. O\u010digledno se ne\u0161to de\u0161avalo u tom zatvorenom prostoru. \u010carolija je nestala. Park je opet postao samo park. \u010cak ni stara parna lokomotiva nije uspela da taj deo u\u010dini posebnim.<\/p>\n

\"\"
\n \"\" <\/p>\n

Dodatne informacije:<\/p>\n

Ako dolazite javnim prevozom u park mo\u017eete u\u0107i sa severa, od Berlin S\u00fcdkreuz S-bahn stanice ili sa juga, od Berlin Priesterweg S-bahn stanice.
Puno ime parka: Natur-Park Sch\u00f6neberger S\u00fcdgel\u00e4nde (mapa<\/a>)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sudgelende (S\u00fcdgel\u00e4nde) park se nalazi na jugu berlinskog naselja \u0160onenberg (Sch\u00f6neberg). Samo ime ve\u0107 upu\u0107uje na polo\u017eaj jer u bukvalnom prevodu S\u00fcdgel\u00e4nde zna\u010di Ju\u017eni teren\/reljef. Kad smo kod reljefa i ime naselja je izuzetno zanimljivo. Sch\u00f6neberg bi mogao da se […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[16,536,502],"tags":[48,64,152,153,306,334,359,371,390,403,425,482],"class_list":["post-707","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-germany","category-germany-stories","category-stories","tag-atrakcije","tag-berlin","tag-gradska-setnja","tag-grafiti","tag-nemacka","tag-park","tag-priroda","tag-putovanja","tag-samostalna-putovanja","tag-setnja","tag-sudgelande","tag-zanimljivosti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/marica.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/707","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/marica.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/marica.org\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/marica.org\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/marica.org\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=707"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/marica.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/707\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12243,"href":"https:\/\/marica.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/707\/revisions\/12243"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/marica.org\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=707"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/marica.org\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=707"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/marica.org\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=707"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}