postcards…
The world moves with me

Lepotice Angkora / 22.07.11

Ako bi pravila statistike o motivima koji se pojavljuju na mojim slikama iz Angkora, ženske figure uklesane u zidove bi uveliko premašivale sve ostale. Angkor je mesto na kojem će se vaše oči umoriti od detalja. Došetaćete do impozantnog hrama, susresti se sa zidovima u potpunosti prekrivenim reljefima, na svakom reljefu milion i jedan detalj, svako lice potpuno drugačije, svaka haljina drugačije naborana, oko svakog vrata drugačiji ukras. No najlepše od svih lica su lica devata i apsara. Nebeske lepotice, sa zavodljivim osmesima gledaće na vas sa dugačkih zidova stojeći smerno ili plešući zavodljivo.

Apsare su nebeske nimfe, na reljefima obično razigrane oko bogova ili pak izdvojene kao poseban detalj na stubovima hramova. Ove oslikane na stubovima su i najveće koje ćete naći u okviru Angkora, najviše do četrdesetak centimetara dugačke. Na reljefima simbolizuju blaženstvo, raj ili pobedu. Imaju karakterističan položaj; stoje na jednoj nozi blago povijenoj, dok je druga podignuta višlje takođe povijena u kolenu dodirujući prstima stopala nogu na kojoj stoje u predelu kolena. Ruke su pri tome obično savijene u laktovima i nesimetrično uzdignute iznad glave. Drugi karakteristističan položaj je sa jednom izdignutom rukom i drugom koja dodiruje telo tik iznad kuka. Kmerski narodni ples sadrži iste elemente i stoga ga i zovu ples apsara.

Devate za razliku od apsara uglavnom mirno stoje. Kada su isklesane u nizu, obično područuju jedna drugu. Izgledaju kao mladice krenule na korzo u šetnju. Česti su motivi na ulaznim kapijama hrama, ili na dovratku. Iako njihovo ime upućuje na boginje (reč deva na indijskom označava boginju), njihova uloga je mnogo sličnija anđelima čuvarima. Samo na Angkor Vatu ih ima 1796. Ove kamene lepotice su visoke do 110cm i svaka od njih ima drugačije lice, ogrlice, haljine, krune. Svaka od njih ima isti blaženi, spokojni osmeh koji će zaštiti hram od svakog zla i nesreće.
Ovaj smireni, majčinski osmeh pun mudrosti na njihovim liscima je moj omiljeni detalj sa Angkora.

Monasi i Angkor / 27.06.11

Da moram da naslikam Angkor, bile bi mi dovoljne plava za nebo, zelena za drveće i travu, siva za ruševine, i narandžasta za budističke monahe. Kao i deca, monasi vole da poziraju. Vole i da se smeše na slikama.

Za razliku od dece ne pružaju ruku i ne traže dolar. Neki od njih znaju da izvade fotoaparat i slikaju svetlu turističku decu. Naši majmunčići su njima egzotični koliko i njihovi nama. Turistička deca takođe ne pružaju ruku i ne traže dolar. I turistička deca vole da poziraju smešeći se.
Angkor je mesto puno osmeha.

Deca i Angkor: Crtice o dolaru / 15.06.11

Deca su ukras sveta – bar ih je tako opevao Ljubivoje Ršumović. Ne znam za svet, ali deca su definitivno ukras Angkora.

– Dolar, jedan dolar – gleda me svojim krupnim okama. Pruža svoje rukice ka meni. U jednoj šaci svežanj upletenih narukvica. Drugu šaku drži otvorenu kao da prosi, čekajući da joj spustim dolar u šaku.

– Odakle ste? – upita nas, posle bezuspešnog ubeđivanja da kupimo kafu ili čaj.
– Iz Srbije – smešimo se. Već sam čitala o tome da deca na Ankoru često fasciniraju turiste, svojim znanjem glavnih gradova. Još jedan način da se turisti omekša srce i taj prokleti dolar lakše sklizne iz njegove ruke.
– Iz ???? – izvila je svoju slatku glavicu ka meni pokušavajući da razazna.
– S-r-b-i-j-a – ponavljam još par puta na više jezika.
Odmahuje glavom, nikad čula očigledno.
– Jel to u Evropi?
– Aha
– A koji je glavni grad? – vrema je da svoje znanje proširi za sledećeg turistu.
– Beograd – ponavljam polako – B-e-o-g-r-a-d – a zatim opet, na više jezika.
Ona začudo uspeva da pravilno izgovori iz prve. Smešim joj se, no dolar i dalje na vadim. Bar još njih desetak vreba sa svih strana. Ako dam njoj, tražiće svi redom. A toliko sitnih para nemam.

Pojavio se sa tom kravom niotkuda. Tražili smo dobar ugao da uslikamo ruševine. Čim je primetio da nam je privukao pažnju, popeo se na njena leđa, da pozira. Jedna, druga, treća slika. Kada se konačno umorio od poziranja, pruži ruku ka nama.
– Dolar?
Predvidljivo.

No i pored uporne potrage za dolarom deca na Angkoru ne izazivaju ni tugu ni sažaljenje. Ti zarazni osmesi na njihovim licima ne spadaju kakva god da je vaša krajnja reakcija. Ukoliko im na osmeh uzvratite osmehom, odgovoriće vam glasnijim kikotanjem. Kada se i sami zakikoćete, oni će razdragano prsnuti u smeh. Koliko god se trudili, njihovu razdraganost ćete teško nadjačati. Na svu sreću deca na Angkoru još uvek nisu naučila kako da se smeše za dolar. Osmesi se na Angkoru ne prodaju :)