Za sve je kriv Tupaja!
Da se nije pridružio Džejmsu Kuku na njegovom brodu Nastojanje, verovatno bih za Francusku Polineziju saznala mnogo kasnije. I verovatno bih o njoj imala manje romantičnu sliku.
Ili možda ne bih? Džejms Kukova putovanja su već sama po sebi uvek delovala bajkovito. Tupaja je samo tu bajku učinio malo specifičnijom. Polinežanski mudrac koji beži sa svog ostrva Rajatea na Tahiti pod najezdom pobesnelih Bora-Borana. Na Tahitiju je osvojio lokalnu vladarku, što i nije bio problem uzimajući u obzir da je bio visok, zgodan, atletski građen, pametan, a uz sve to i plemić.
1767. Tupaja se sreo sa prvim Englezima, Kapetanom Volisom i njegovim brodom Delfin. Naredne godine Kuk je krenuo u novu ekspediciju na brodu Nastojanje. Ekspedicija je imala dva zadatka, posmatranje prolaska Venere pored Sunca, što je trebalo da omogući preciznije merenje udaljenosti između ovih nebeskih tela i istraživanje Pacifika, tj. pronalaženje Autralije. Brod je pristao na Tahiti 13. aprila 1769., a kako je prolazak Venere očekivan 3. juna, Tupaja je imao dovoljno vremena da se upozna sa posadom, nauči jezik i osvoji članove posade. Neke više, neke manje. No, ono što je bilo presudno je da se dopao Benksu koji je odlučio da ga povede sa sobom. Kuk nije bio oduševljen idejom i nije imao sredstva da izdržava Tupaju. No, Benks je bio dovoljno oduševljen za obojicu, a kao sin bogatog engleskog štitonoše imao je i sredstva da izdržava svog omiljenog Polinežanina. Benks je na put sa Kukom krenuo kao botaničar, ali je sem biljaka bio zainteresovan i za sva ostala čudesa sa kojima su se na putu susreli, između ostalih i Tupajom kao i običajima njegovih sunarodnika.