"Trbali bi da odemo do Gunung Lezer (bh. Gunung Leuser) nacionalnog parka na Sumatri." - pomislih pre 13. godina.Zapravo, verovatno sam pomislila Gunung Lejsera. Ustvari, verovatno mi se mozak zabagovao oko transkripcije na srpski i čitanja na engleskom, pa sam
Sumbava je previše ambiciozan naslov za tekst koji sledi. Desetak dana na par hektara istočnog dela Sumbave bi bio mnogo prikladniji. Ali, nisam sklona dugim naslovima. A i ova priča koja sledi, po svemu sudeći i neće biti priča o
Po drugi put na Baliju. Jednako ravnodušna koliko i prvi put. Jednako neoduševljena, bolje reći. Previše je
Nakon vrlo uzbudljivog dana u obilasku budističkog Borobudura, hrišćanske Kokošije crkve i par manjih hramova u povratku ka Džogdži, narednog dana smo krenuli u pohode najvećem Hindu kompleksu na Javi. Ovaj kompleks je na svega 17km od Džogdže pa smo
Bio jednom jedan čovek. Taj čovek je živeo na Javi. Čovek je verovao u Boga. Beše doduše malo svojeglav, na muslimanskom ostrvu sa Hindu i budističkom istorijom, on je odlučio da veruje u hrišćanskog Boga. Ni Muhamed, ni Buda, ni
Kedu dolina se prostire oko reke Progo u centralnom delu Jave.Po njenim obroncima nanizali su se vulkani: Sumbing, Sindoro, Marbabu i Merapi. Tlo je otuda veoma plodno, te je odavno naseljeno. U ovoj dolini smenjivale su se mnogobrojne indonežanske dinastije.
U Džogdžu smo došli da bi obilazili hramove van samog grada. To nas je prilično fizički iscrpljivalo. Ustajali smo rano, i napuštali hotel pre svitanja. Po povratku u grad bili smo previše umorni za neke ozbiljnije šetnje. Većinu vremena smo
– Približavamo se aerodromu Jogjakarta.– Jesi li čula? Rekla je Jogjakarta.– Ne znam. I dalje nema smisla.
U ovom modernom svetu interneta i elektronskih uređaja, postao je izazov odmoriti se. U potrazi za pravim mirom, u petak smo spakovali par stvari i uhvatili trajekt za Bintan. Sve svoje laptopove, tablete i telefone smo ostavili u Singapuru. Bilo