Čudni su putevi guglački. I to niko ne zna bolje od nas suludih guglača. Suludi guglač je ona osoba koja ima tu fantastičnu osobinu da krene da gugla informaciju o jagodama, a završi sa informacijom o poslednjoj Ljosinoj knjizi za
Za razliku od zandamskih vetrenjača, klompi i sira, Roterdam nije nešto što bi se moglo uvrstiti u tipičnu Holandiju. Razrušen za vreme drugog svetskog rata, Roterdam nema onaj šmek koji je prisutan u ostalim holandskim gradovima koje sam do sada
Poslednjih par meseci bili smo okupirani maštanjem o novoj životnoj destinaciji, moja lepša polovina traženjem novog posla koji bi nas na novo mesto odveo, a zatim i pripremama za preseljenje. To što treba privremeno da odsednemo u Amsterdamu činio se
– Hej Takaki, kažu da padaju brzinom od 5cm u sekundi.– A? Ko?– Latice trešnje.– Ti baš znaš puno stvari Akaki.– Mmmm… Jel misliš da izgleda kao sneg?– Izgleda tako…………..– Takaki, hajde da ih opet nekada gledamo zajedno.– Naravno Akaki.………..Pet
Nikako da krenem ovaj serijal postova o Japanu. Muči me opasno početak. Gde i kako početi priče o ovim magičnim ostrvima i njihovim ljudima? Nekako, taj deo sveta toliko odskače od svega već preživljenog, da mi se ne uklapa u
Naša decembarska putovanja su vid bekstva od hladne i duge nemačke zime. Još prve godine našeg života ovde, shvatili smo da ćemo završiti na psihijatrijskom odeljenju neke bolnice zbog duboke depresije usled nedostatka sunca, ako ne pobegnemo negde na odmor
Ja se često (i rado) žalim na to kako Nemačkoj nedostaje divljine i kako je sav ovaj zeleniš dosadan jer je ljudskih ruku delo. Kad to kažem uglavnom mislim na ono što u Nemačkoj spada u nacionalne parkove, ili ona
Karneval der Kulturen je jedan u nizu izgovora Berlinjanima da organizovano krkaju i loču. Zvanična priča iza karnevala je da širi bratstvo i jedinstvo među sve šarenolikijom populacijom Berlina. U suštini licemerna kao i sva ostala okupljana organizovana od strane
Rekoše da će nas pokupiti u osam ispred hostela. Ja kakva sam zabrinuta, i kad treba i kad ne treba, uzvrpolih se već oko 7.45. Miljan je polagano žvakao svoj doručak, a ja sam pod izgovorom da idem da slikam
Južni deo Patagonije, gledano iz autobusa s malobrojnih asfaltiranih puteva, je jedna beskrajna valovita livada obrasla niskim žbunjem i pokojim drvetom koje se pod udarom jakih vetrova u toku rasta toliko deformiše da mu grane rastu paralelno sa zemljom, umesto