postcards…
The world moves with me

Nica

Iskreno sam se pitala čemu toliko oduševljenje? Bilo je cool, čisto fore radi, hvaliti se prijateljima:

-E…. znaš gde idem?

-U Nicu! :D


Ali realno, činilo mi se da se previše prašine diže oko tog parčeta mora. Ispostavilo se totalno suprotno, oko tog parčeta mora bi trebalo podići još veću prašinu. Mada, mislim da je za takav utisak presudno to što sam u Nici bila van sezone, pri čemu je prosečna temperatura jedva prelazila dvadeseti podeljak. Vremenski uslovi i odsustvo turista omogućili su nam da osetimo istinski život u ovom gradu. Da uživamo u šetnjama polupraznim ulicama okruženi mahom lokalnim stanovništvom.

Lokalni stanovnici su me zaista fascinirali, druželjubivi, gostoprimljivi, predusetljivi. Doduše, Nica je relativno mali grad, a kao što rekoh i nije sezona te su i lokalci manje nervozni a i otuđeni, nego u npr. Parizu, bar pretpostavljam. Ovdašnje žene su izuzetno elegantne, izgledaju kao da su sišle sa modnih pista. Uglavnom vitke, visoke, lepuškaste sa bar nekim detaljem na sebi koji će vam privući pažnju. No, moram priznati da me je broj crnaca i Arapa fascinirao. Ja uopšte nisam naviknuta na toliku rasnu i nacionalnu šarenolikost pa sam se u trenutcima verovatno ponašala nekulturno blejeći u pripadnike crne rase. Deca su im izuzetno lepa, tako damska i gospodska, daleko od onih američkih gangstera, repera, soul i pop pevaljki. Kako je Miljan tamo bio poslom, njegove francuske kolege su se trudile da nas ugoste, upoznaju sa okolinom, običajima, objasne koja vina su dobra, kako ih razlikovati, gde ih kupovati itd. Posle Češke, bilo je prijatno “svađati” se sa nekim posle večere ko će istu platiti, kao i odsustvo tako iritantnog pitanja: “Plaćate zajedno ili da odvojim račun?”

Nica je za mene, definitivno grad glamura što za sobom povlači nesnosnu skupoću. Na sreću, većinu troškova su pokrile Miljanove dnevnice, inače bih se na ovaj put teško odlučila. Dvokrevetna soba 180 evra (samo noćenje), ručak tj. večera za dvoje od 50 evra pa naviše, doručak u pekari oko 10 evra itd… Najjeftiniji hostel koji sam našla bio je 16 evra po osobi, van sezone, u dormu sa preko 10 kreveta, uz ručak u Mc-u mogli bi proći sa 30 evra dnevno, ali u tom slučaju teško da bi Nica bila Nica ;). Jedan od Miljanovih francuskih kolega je prokomentarisao kako ne voli Nicu (sa okolinom) jer je skrojena za bogate ljude,a opet mene je upravo to najviše oduševilo. Jer, sve i jeste tako lepo, čisto i šljašteće jer nije za “običan” svet. Mi smo samo, eto imali ludu sreću da preživimo par dana u tom Raju ne razmišljajući previše o troškovima.


Teško je opredeliti se za najlepši kutak grada. Jednako su me oduševili šetnja promenadom, pešačkom zonom, šoping molom, starim gradom. Dok mi je Miljan objašnjavao šta sve treba da vidim dok je on na poslu i oduševljeno pričao o starom delu grada, u glavi sam stvarala sliku kamenih gradova kakve sam viđala duž jadranske obale. Sutradan sam, praktično u šoku, uživala u nečemu totalno drugačijem. Uske ulice sa poprečnim sokacima, vijugave stepenice, visoke zgrade živih boja sa metalnim šalonima i cvetnim aranžmanima, lokalne radnje, pijaca i restorani; sve puno života, šareno i živo.


Na kraju starog grada, uzdiže se brdo sa lepim parkom, prepostavljam veštačkim vodopadom, ostacima starog utvrđenja na jednom kraju i starog lokalnog i jevrejskog groblja. Šetnja grobljem je nešto što definitivno ne treba zaobići; stari spomenici svaki za sebe umetničko delo, delimično zaklonjeni starim borovima. U toku šetnje čućete samo šljunak koji škripi pod nogama i morske talase u daljini. Mesto za opuštanje i uživanje ako ne mislite da je baš previše perverzno.



Nica mi je nekako, bila grad za šetnju, za opuštanje uz more, luksuzne restorane, cenkanje na pijaci, obilazak butika… Nisam stigla da obiđem ni čuvenu rusku crkvu, kažu da je najveća van Rusije, niti poznate muzeje. Bila sam kratko, nastojala sam da svaki trenutak iskoristim za duge šetnje priljubljena uz Miljana, pa i one trenutke koje sam morala da provodim sama koristila sam za izlete do okolnih sela. No, biće valjda još prilika da posetimo Nicu :)

Trenutno ima 8 komentara

  1. Wow! Vidim, hedonizam na delu. Super su fotke a Nica…. jednog dana…

    -- Komentar ostavio/ostavila elektrokuhinja, dana 03.05.08 u 16:29

  2. Као и увек, умеш да донесеш добро оправдање за то што те нема на блогу. ;)

    -- Komentar ostavio/ostavila Данило, dana 03.05.08 u 17:06

  3. ah! :)

    -- Komentar ostavio/ostavila wtf?, dana 03.05.08 u 18:49

  4. Kujna,
    lako je biti hedonista na tudji racun ;)

    Danilo,
    za sve ja imam dobra opravdanja nema to veze sa blogom :D

    wtf?
    ah…. ah…. an….

    -- Komentar ostavio/ostavila Marica, dana 03.05.08 u 22:00

  5. … i tata bi sine:)))

    Eh, da mi je nedelju dana u Nici. Cuj nedelju. Da mi je da se preselim, iz ovih stopa bih krenula:) Divne fotke.

    -- Komentar ostavio/ostavila Sasha, dana 04.05.08 u 03:13

  6. ma ne stvarno je mnogo lepo!
    evo cim sam se probudila morala sam opet da svratim ovde kod tebe i procitam tekst i pogledam slike.
    i opet kazem: Ah! :)

    -- Komentar ostavio/ostavila what the fuck, dana 04.05.08 u 10:02

  7. Sasha,
    i ja bi :D

    wtf,
    :))))))

    -- Komentar ostavio/ostavila Marica, dana 04.05.08 u 20:45

  8. […] / Sandra Sofronić KURVINSKO BUĐENJE / Irena Cvetković PRIČA SA DUNAVA / Aleksandar Kulić NICA / Marica Blečić DISTORZIRANA PREDSTAVA / Dozgulpmus MUZA IZ SNA/Dejan Sinadinović SLOBODNA TEMA […]

    Pingback ostavio/ostavila Археоблог публикуван во Блогопедија 2008 » Археолошки дневник vol.2.1/2 ©, dana 22.09.08 u 19:54

Ostavite komentar